ako je prije 2500 godina na zemlji živjelo 20-30 000 000 ljudi a dana 7 000 000 000... ispada da je tih nekoliko pametnih nekada, bilo više nego stotine tisuća danas....

i kada čitam fragmente starih zapisa i ove novotarije.... uopće se ne bi reklo da su ljudi danas inteligentniji.... prije su prepisivači... kao da su pali razred i ponavljaju...

i nekako mi se čini da nekoliko starih priča vrijedi više nego stotine ovih današnjih filmova i knjiga.... ali, to se samo meni čini... nikom se više ne mora činiti...

i uopće mi ne izgleda da danas itko išta razumije... više-manje... više manje nego više... navodno je porasla svijest... ali, to su samo priče... dobrih je ljudi uvijek bilo... i biti će... kao i onih drugih...

evo, kaja na primjer.... duša... duša dobra i draga.... i što još reći kada riječi kojima bi se to moglo opisati ne postoje... nisu nikad, a ni neće.... jer neće... postoji kaja i jedno veliko srce što adaduma da-dum... i ništa više.... jednostavno da jednostavnije biti ne može...

draga kajo, što još reći... blistaj i dalje u blagoslovima Njegovim.... neka te čuva kao što uvijek i je... na vjeke vjekova....

amen

eto, blagoslovio sam ovih nekoliko stotina tisuća što razumiju.... iz srca njegovog kroz srce moje... nadam se da sam im poboljšao razumijevanje blagoslovima.... ako jesam... a što će biti, to ćemo vidjeti.... samo nebo zna.... i oni koji su odluke donijeli...

kaže shanti danas u njegovoj priči... daj piće za cijelu gostionicu... sve ja plaćam... koliko košta da košta....

nema cjenkanja...

večeras mjesec plače... plače, lijepo vidim.... svi koji ne vjeruju, mogu gledati... gledati... gledati.... dok ne progledaju.... ne može se, ne vidjeti.... večeras mjesec plače....

koliko li je samo tužno sunce a koliko tek zvijezde ako mali mjesec tako gorko plače...

i njega smo rastužili...

navodno, priča se da će biti bolje.... na dan svetoga nikad, valjda, jer kada pitaš kada, nitko ne iznosi datume....

biti će i ručak ako ga skuhamo.... to obično bude svaki dan... možeš malo i preskakati ali ako ne jedeš, crkneš.... a prije crkavanja patiš... od glada.... zato jedemo... da ne crknemo... a ono od čega se ne crkava, to nitko ne radi.... i evo greške... TO ne možeš zeznuti nikako.... upravo od toga se crkava.... od toga za što misliš da se ne crkava....

baš si mislim imaju li crkva i crkavanje ikakve veze... ili je to samo slučajnost... da se provjeriti.... ...i još samo da blagoslovim one komadiće, mrvice i izolirane pojedince sa kraja teksta.... da nije njih bilo.... a joj....

gledam mjesec kroz prozor.... i dalje plače.... e moj mjeseče... i vukovi na tebe zavijaju.... a di neće oni koji jedni na druge zavijaju.... oni koji inače koriste svaku priliku da zaviju i zavijaju.... .

..ajmo još blagosloviti mjesec.... pa na spavanje.... sutra je sasvim sigurno novi dan... nekom će svanuti, garant.... e moj vajrane.... jesi bedast.... pa di ćeš sa mjesecom razgovarati....

neka, neka... čuje on mene... znam ja da čuje... i ne plače više... i to je lijepo.... ono što je lijepo i Njemu je drago.... govori glas.... di si sad nestao....

:-)