Divno je promatrati ljude koji sve što rade, rade sa velikom odmjerenošću i pažnjom. Sa velikom voljom, sa trudom i ljubavlju. I pritom osjećati i gledati radost kojom zrače. Radili za sebe ili za druge, oni ustvari grade vlastitu osobnost. Divno je i sam biti takav i vidjeti se takvim očima.

Često ih gledam. Takve ljude otkrivaju sitnice, male spontane stvari koje otkrivaju ljepotu njihove duše. Svaka riječ, svaki pokret, svako djelo odaje radost i ljepotu koja iz njih izvire. Velika je razlika između njih i onih koji stvaraju i rade bez trunke sreće i zadovoljstva. Onih koji grade život na način da ne obraćaju pažnju na radost.

Mnoštvo sitnih i dobro obavljenih zadataka koji se postave tokom dana učiniti će da na kraju dan ne smatramo izgubljenim. Učiniti će da tokom i na kraju dana osjećamo radost. Stvari učinjene u potpunosti i na dobar način. Sitnice koje otkrivaju ono kakvi jesmo. Bez nekontroliranih ispada i nepromišljenih riječi. Sitnice čine život, one dozvoljavaju energijama radosti da nas prožmu, one isto tako mogu upropastiti dan. Misao da smo imali radošću ispunjen dan, misao da smo imali dan bolji od prethodnog, misao da smo sve učinili kako treba, takve misli, upotpuniti će nam život. Pretvoriti sve negativne osjećaje u osjećaj radosti.

Što će nam osjećaj beskorisnosti, što će nam dan koji nas nije obogatio? Što će nam dan koji nije donio radost? Što će nam dan koji nam ne dozvoljava da usnemo mirno i sa smješkom?

Onome što radimo, treba posvetiti punu pažnju. Sve što radimo, to je veliko, sve što radimo čini život. Velika je stvar toga biti svjestan. Beznačajno je ne krasti, ne lagati, ne činiti zlo. To je premalo. Male, radosne, sitne aktivnosti, mala zrnca dobrote i pozitivna djela, to je od ogromnog značaja za unutarnji rast. To je preduvjet da se tu i tamo desi kakva velika stvar. Samo što je tada, naučeni na male radosti,  nećemo vidjeti kao takvu, već kao jednu malu svakodnevnu radost.

Možda bi mogli, promatrajući malu djecu kako se raduju, mogli ponešto naučiti...