LOM U SVAKOM ČOVJEKU

9. listopada

Katkad se čini kao da u tebi stanuju dva čovjeka.

Jedan, koji sve čini dobro i kojega pokazuješ prema van,

i drugi, kojega se stidiš.

Tako veličanstven muž kao što je Pavao piše

u svojoj poslanici: »Dobro, koje želim, ne činim,

a zlo, koje ne želim, činim.«

Čovjek je čudno biće. Postoji nešto kao neka duboka

razdvojna crta, crta loma, u svakom čovjeku.

Susrećem ljude koji i uz najbolju volju svega svijeta

upadaju uvijek iznova u svoje stare nevolje.

Ljude koji bi htjeli živjeti dobro, a ipak čine stvari

koje ni sami ne shvaćaju. Zašto je tome tako?

Jer čovjek nije Bog, ni anđeo, ni neko superbiće,

nego tek mali hodočasnik na dugu putu,

katkad prilično umoran i dobrano načet.

Upravo kroz iskusrvo vlastite slabosti postaje čovjek

razuman i suosjećajan sa svojim bližnjima.

Ali, tko se uvijek samo uznosi, postaje tvrd kao kamen.

Njegov osjećajni život se suši, nigdje se više ne nalazi

nešto tako lijepo kao praštanje, utjeha, ohrabrenje.

N i k a d se ne uznemiruj zbog svojih slabosti i pogrešaka,

ali ih i ne uljepšavaj. Nauči se s njima živjeti.

Nitko nije tako dobar kao u svojim najboljim trenucima.

I nitko tako loš kao u svojim najlošijim trenucima.

Ljubav cvate gdje su ljudi jedni prema drugima blagi,

blagi u svojim riječima i blagi u svojem ponašanju.

PHIL BOSMANS