Vjerujte mi, draga Gemini 1, ljudsko tijelo je biološki Stradivari, čudesna violina koja pod virtuonim djelovanjem čovjekove svijesnosti stvara najljepše tonove simfonije njegova života.

Aktiviranje hedonističkog pamćenja omogućuje čovjeku, da za njega važe osjećaje uvijek iznova proživi, odživi i svjesno spozna. Snaga ljudske prirode se sastoji  i u tome da je čovjek sposoban osjetiti razliku između ugode i neugode. Emocionalno stanje duše, koje se pri tome budi, mu omogućava svjesnu spoznaju i međusobnu usporedbu tih osjećaja. Što je paleta zapamćenih osjećaja veća to je i njegov izbor veći.

Ponekada je teško u tom velikom izboru osjećaja, donijeti odluku prihvaćanja ili odbijanja tog duševnog stanja izazvanog nekim vanjskim utjecajem.

Odluka  je najsvjesniji osjećaj koji bi moderni Homo Hedonikus trebao posjedovati. Spoznati i biti u mogućnosti tu misao tada i opisati, dodati joj logiku i smisao, osobnim simbolima je samom sebi protumačiti, je uvjet da on stvarno može i uživati u ponovo probuđenom ili kroz svijesnu misao novo nastalom osjećaju.

Najvažnije je osjetiti i razumjeti da u ovom čudesnom svijetu u kojem živimo, u beskrajnom univerzumu, postoje još uvijek neobjašnjene sile koje nekome potvrđuju istinitost sudjelovanja u božjem snu, nekoga čine sretnima, nekoga znatiželjnim, a nekoga zagrle strahom od neizvjesnosti i neznanja što je doista ta čudesna energija iz koje smo svi izrasli.

Univerzum, koji mi promatramo, posjeduje svojstva s kojima neki u ime stvoritelja barataju, neki vjeruju u njih, mole im se, neki slijepo slijede posrednike te čudesne energije ne shvaćaju da će ta energija postati djelotvorna tek ako oni prestanu biti ravnodušni prema samome sebi.

Mi smo dio univerzuma, mi sudjelujemo u njegovom širenju, mi sudjelujemo u nastajanju njegove ljepote. Mi se ne smijemo bojati osvete neba, mi moramo pronaći smisao svog postojanja u njegovoj cjelini, stvoriti okvire unutar kojih svatko od nas može samostalno funkcionirati, bez osobnog zavaravanja i laži, a to ujedno znači i živjeti punim životom.

Postanimo suvremeni Homo Hedonikus, čovjek od krvi i mesa koji spoznaje da traženje smisla života nesmije biti izvan njega.

Istinski Homo Hedonikus ne čezne za materijanim bogatstvima, on čezne za ugodom i ljepotom istinskog postojanja.

 

Smisao života se ne nalazi u izgovorenom niti u napisanom nego u svijesno doživljenom teksu, ne u konzumiranju vanjskih ugoda nego u djelovanju, ne u pasivnom promatranju nego u sudjelovanju u životu. I oni koji se nikada nisu svjesno upitali što je smisao života, ipak, doduše često nesvijesno, žive taj smisao od prvog do zadnjeg trenutka svoje egzistencije.

Sposobnost čovjeka, njegova mogućnost da osjeti tu energiju u , dasebi je proces iz kojeg proizlazi njegova samoosjetilnost, svijesnost o sebi samom u beskraju božjeg sna. To je najradosnija i najvrijednija poruka hedonizma.

To je i osnovna pokruka oca Hedonizma, Epikurova poruka.

On nas svojim mislima već tisućljećima poziva da naučimo razlikovati neugodne od ugodnih podražaja i izazova, da spoznamo istinitost i ljepotu duše u nečijem glasu, da pristanemo ili odbijemo sudjelovanje u tuđem snu.

Počnimo tražiti smisao života u samom smislu svoje samoosjetilnosti, probudimo i oživimo svijesnost o sebi samome, o svome tijelu, svojoj duši i energiji sa čijeg izvora smo svi krenuli na ovo putovanje koje nazivamo života.

 

Epikur je u onom drevnom vremenu, u vremenu kada nije bilo posrednika božjih riječi, kada nije bilo pokušaja manipuliranja ljudskom spoznajom, kada nije bio interneta i portala kojima se danas služe bolesni umovi da zalude nesigurna čovjeka izjavio:

"Ja neznam šta bih još mogao kao dobro spoznati kada bih izgubio ugodu gledanja, osluškivanja, okusa, ljubavi i na koncu uzbuđenja pri promatranju lijepe osobe."

Razmislimo, pretvorimo ovu poruku u misaono- osjećajnu sliku koju ćemo pamtiti. To što vidimo u ovom trenutku ne smije biti puka slika smišljena nečijim tuđim umom, to se naša duša budi iz zabluda tuđega sna.

 

 

Nema ljepote ni ugode ni sreće izvan naših tijela. Sve je tu u našoj auri, u našoj kinesferi koju dinamikom svoga bića sami stvaramo i oblikujemo.

Evo, draga Gemini 1, danas vam najavljujem "radosnu poruku" i ne polazim od kristovih apostola, ne polazim od riječi izgovorenih od posrednika Božjih riječi, nego od Epikurovih drevnih misli.

GEMINI 1 učinite odlučni korak i premostite zadnju prepreku, uđite budna u  zamak vaših snova, osjetite životnu ugodu i budite pravedni prema sebi samoj.

Postanite leptir koji treptajima svojih krila širi ljepotu na cvijetnim livadama ljudskog postojanja, spoznajte svoje tijelo kao Stradivarijevu violinu i postanite virtuoz u  prebiranju njenima strunama, strunama tkiva iz kojeg ste rođena i kojim sudjelujete u skaldanju simfonije univerzuma.

Gemini 1 to je najljepša i najradosnija poruka hedonizma.

Ljepota žitnih polja, ljepota cvijetnih livada punih leptirića umjesto pramenova ukradene kose i straha od osvete neba, buketi poljskog cvijeća, strućak klasja i kruh umjesto straha od osvete neba, ljepota postojanja umjesto lutanja lažnim svijetom božjih posrednika. 

Gemini 1 s ljubavlju

Dinaja