Autor: Maja Šamarinac

Cjelovitost šume ovisi o svim njezinim stanovnicima, i onim vidljivim ljudskom oku i onim skrivenim među slojevima stvarnosti ovog i nekog drugog svijeta. Ući u šumu kao da ulaziš u neki trgovački centar u razgledavanje grijeh je koji najviše šteti tebi jer propuštaš ono nešto zbog čega je duša poslje sretna, ali i šumi. To je kao da dođete u ZOO razgledavati kaveze, a na životinje pri tom uopće ne obratite pažnju.

Stanovnici šume su istovremeno slobodni i (ne)slobodni. Jer na svoj jedinstven način ovise o šumi i o ljudskom ponašanju prema njoj. Kada bi ušli u nečije dvorište i počeli u njemu sjeći drveće i čupati cvijeće ubrzo bi se pored vas stvorio vlasnik i vjerojatno vas spriječio u tom naumu. Međutim sva ona bića koja vas okruže kada uđete u šumu primijetit ćete samo ako ste otvorena srca prema njima. Da li ćete ih vidjeti, osjećati ili samo čuti nije važno, važno je da na njih obratite pozornost. Jer oni su tu, priznali i htjeli vi to ili ne. Svaka šuma ima svoje privatne stanovnike, ali svi oni i sve šume spojene su zajedničkim nevidljivim energetskim nitima koje im omogućavaju da znaju točno što se s ostalima dešava. Zato ne možete neku šumu volti, a drugu uništavati.

Njezini stanovnici vode svoje živote koji su na evolucijskoj “ljestvici“ jednostavniji ali napredniji od ljudskih. Jer su odvojeni od materijalnog, od želja ... Kroz ljudsku povijest pojedinci su pričajući sa njima napravili istovremeno i dobru i lošu stvar. Ono što je dobro je da su ih posvijestili, a loše je to što su ih gurnuli među bajke gdje su za većinu ljudi i ostali. Eventualno maloj djeci je dozvoljeno “snivanje“ o šumskim prijateljima, dok je odraslima to samo uspomena na djetinjstvo i možda priče koje su im čitali za laku noć.

Novo doba koje zahvaća i Zemlju donosi i promjene koje ljudska rasa neće moći ne prihvatiti. Stapanje sa prirodom i njezinim stanovnicima ključni je moment u opstanku ljudske civilizacije. Jer bez prirode ovaj planet odbacit će ljude kao suvišan teret, kao čovjek koji se guši i izbezumljeno trga majicu sa sebe. A priroda će ostati ako joj čovjek u tome pomogne

Ali čovjek mora shvatiti da drvo koje vidi pred sobom je samo pola-drveta, gdje onaj anđeoski, vilinski ili duhovni stoji sa one druge strane ogledala. I samo kada drvo prihvatiš u cjelini ono će zasjati u punom svijetlu. Jer svijet koji ne vidiš, a koji je tu sazidan, je od energije sličnoj tvojoj. A tvoja energija može biti bolje i lošije u ponekom trenutku. I da bi bila dobra ti moraš paziti na svoje tijelo koje ti je sada dano i na svoju dušu koja te dovela ovamo. Tako i stanovnici šume imaju svoju energiju, ali da bi ona bila u potpunosti dobra potreban joj je barem djelić ljudske pažnje dok kročite kroz njihovu zemlju. Nepristojno bi bilo u ljudskom svijetu ući u kuću svoga domaćina bez pozdrava.

Kada uđete u šumu i pozdravite umirite svoj um i otpustite sve terete koje nosite sa sobom, ako dopustite šuma će vam pomoći u tom. I onda se slobodno krećite ili umirite na nekom mjestu i poslušajte što vam oni imaju za reći. Vjerujte, govore svima, samo je pitanje da li slušate. Ne morate ništa govoriti, a i možete (i to onim unutarnjim glasom), samo slušajte, kao na nekom koncertu. Riječi se mogu pretvoriti u note i povesti vas na neko sasvim drugo mjesto. Pokazati vam da je ovaj materijalni život samo san i da je stvarnost potpuno drugačija. I olakšati vam život u ovom zemaljskom svijetu dok ste tu (jer tako ste odabrali).

Slušajući i pomažući njima da pomognu vama vi zapravo gradite svijet kakvog na nivou duše svi želite. I to je način da ovaj planet opstane, sa svim svojim raznolikostima. Zato se obraćamo tebi koji ovo čitaš jer ti si taj koji treba napraviti prvi korak. Kada kreneš napreda povest ćeš sa sobom barem još jednu dušu i tako će se ljudske niti spojiti sa šumskim i isplesti pokrivač za ovaj planet. Planet koji moli pomoć, a malo njih to čuje.

Sa ljubavlju, šuma i svi njeni stanovnici.

Autorica: Maja Šamarinac

 

 

Izvor: www.indigo-svijet.hr