Moj kućni kompjuter opet je na reanimaciji jer ima prividnu smrt i tako uzmem knjigu čitam jer ne volim televiziju ali na kraju ipak je otvorim jer razmišljam, možda će biti nečega zanimljivoga. Kad ono „Farma“ i ekipa na selu, neki čiste govna a neki govore govnastim jezikom i tako se ja sjetim bibynog teksta o ljudima iz sjene. Vrijedni i pametni ljudi ne svojom voljom iskoče iz sjene zbog nečega jako vrijednog spomena i ti isti ljudi čiji život iznenada postaje predmet javne znatiželje jedva uspijevaju da se vrate u svoju omiljenu sjenu u kojoj mirno rade i stvaraju čudesna djela.

A sad da vidimo ljude sa Farme. To su ljudi totalni anonimusi,  većina njih, ništa nisu stvorili, ničim nisu zadužili ovaj svijet, nisu rekli niti jednu pametnu rečenicu, iako se neki jako busaju u svoju pamet, ali boravak u sjeni  im se nimalo ne sviđa, nisu oni kao ovi naši ljudi iz bibynog teksta, oni ne žele boravak u sjeni jer tu je dosadno i nezanimljivo. Pamet im govori da trebaju izaći iz sjene i sebe ponuditi svijetu. Neka cijeli svijet vidi kakvi su oni. Oni žele da ih svijet pita o sexu, o smrdljivim nogama, i kojekakve druge gluposti. Bitno je biti javan, bitno je istresati prljavo rublje pred cijelu javnost al zar je to važno kad ćeš na kraju to isto rublje dobro unovčiti. Nakon Farme za njih ništa više neće biti isto. Mediji su na njihovoj stani, novine su njihovoj strani i tako oni iz sjene srljaju na pozornicu svjetla bez obzira što ni sami ne znaju što je to što oni imaju dati svijetu.

Da, možda kad staviš krunicu oko vrata ipak svijetu širiš poruku svoje ljubavi i vjere u Boga.

Možda je Bog na njihov strani jer ne kaže se uzalud "Bog štiti pijance i budale".