Pogledaj svoj život i vidi kako si njegovu prazninu popunio ljudima. Posljedica je da ti oni stoje za vratom. Vidi kako ti odobravanjem i neodobravanjem kontroliraju ponašanje.
    Oni imaj moć ublažiti tvoju usamljenost svojom prisutnošću i moć da te spuste na dno svojom kritikom i odbacivanjem.
    Pogledaj samoga sebe kako provodiš gotovo svaki budni trenutak svog dana u umirivanju ljudi i ugađanju ljudima, bilo da su živi ili mrtvi.
    Živiš po njihovim pravilima, prilagođavaš se njihovim mjerilima, tražiš njihovo društvo, želiš njihovu ljubav, strahuješ od njihova ruganja, žudiš za njihovim pljeskom, krotko se pokoravaš krivnjama koje slažu protiv tebe, užasavaš se ići protiv trenda u načinu odjevanja, govora, ponašanja, pa čak i razmišljanja.
    Promatraj kako, čak i kada su pod tvojom kontrolom, ovisiš o njima i podjarmljuju te.
    Ljudi su postali tako veliki dio tvojega bića da ne možeš čak ni zamisliti život koji ne bi bio pod njihovim utjecajem i kontrolom. Oni su te, ustvari, uvjerili da ćeš, ako ih se ikada oslobodiš, postati kao otok - usamljen, tužan, nevoljen, ali upravo suprotno je istinito.
    Kako možeš voljeti nekoga kome si rob? Kako možeš voljeti nekoga bez koga ne možeš živjeti? Tako možeš samo željeti, trebati, ovisiti, bojati se i biti kontroliran. Ljubav se može naći jedino u neustrašivosti i slobodi. Kako možeš postići tu slobodu? Dvostrukim napadom na svoju ovisnost i robovanje.

    Prvo: svjesnost. Gotovo je ravno nemogućem biti ovisan i rob ako neprestano promatraš besmislenost svoje ovisnosti. Ali, svjesnost može biti nedovoljna za osobu koja se predala ljudima.

    Moraš razvijati one aktivnosti kojima se voliš baviti. Moraš otkriti nešto što radiš zbog rada samoga, a ne zbog onoga čemu taj rad koristi.
    Razmisli o nečemu što voliš raditi zbog rada samoga, bilo to uspješno ili ne, bilo da si zbog toga voljen i nagrađivan ili ne, bilo da ljudi za to znaju i zahvalni su ti zbog toga ili ne.
    Koliko aktivnosti možeš nabrojati u svom životu kojim se baviš jednostavno zato što te vesele i kojima je tvoja duša obuzeta? Pronađi ih i razvijaj, jer one su ti putovnica za slobodu i ljubav.
    Vjerojatno je, glede ovoga, tvoj mozak također ispran, tako da si počeo razmišljati na sljedeći, potrošački način:
    Uživati u pjesmi, krajoliku, nekom glazbenom djelu, izgleda gubljenje vremena - morao bi napisati pjesmu, kompoziciju, ili napraviti umjetničko djelo. Čak i takvo stvaranje ima malu vrijednost u sebi - tvoj rad mora biti poznat. Jer, kakva je korist ako nitko ne zna za to? A čak i kada se za to zna, to ništa ne znači ako se tome ne plješće i ako to ljudi ne hvale. Tvoj rad postiže najveću vrijednost ako postane poznat i ako se prodaje! I tako se ponovno vraćaš u ruke ljudi i pod njihovu kontrolu.
    Vrijednost nekog djelovanja, prema njihovom mišljenju, nije u ljubavi prema njemu i uživanju u njemu samom, nego u njegovu uspjehu.
    Kraljevski put koji vodi u misticizam i stvarnost ne prolazi svijetom ljudi. Prolazi svijetom akcija kojima se baviš zbog njih samih, bez razmišljanja o uspjehu, koristi ili dobitku.
    Suprotno raširenom mnijenju, lijek za nevoljenost i usamljenost nije društvo ljudi, nego dodir sa stvarnošću. Onoga trenutka kada budeš došao u dodir sa stvarnošću, saznat ćeš što su sloboda i ljubav, što znači biti slobodan od ljudi i zato biti sposoban voljeti ih.
    Ne smiješ misliti da moraš prvo susresti ljude da bi ih mogao voljeti. To ne bi bila ljubav, nego privlačnost ili sažalijevanje. Prava ljubav je ona koja izvire iz tvog srca kroz dodir sa stvarnošću. Stvarnost ljubavi je u stavu i raspoloživosti za ljubav, a ne u ljubavi prema bilo kojoj osobi napose. Takva ljubav zrači prema svijetu stvari i ljudi.
    Ako želiš tu ljubav i u svojem životu, moraš se osloboditi svoje unutarnje ovisnosti o ljudima i postati je svjestan, te zaokupiti aktivnostima koje voliš zbog njih samih.