Rekla je lisica malom princu : "Čovijek je odgovoran za ono što pripitomi" !

Ona je mislila na stvaranje veza, al ne veza kao što se danas misli, onih dubljih veza.Smatram da je sve manje danas takvog "pripitomljavanja" .

Ljudi su sa nekim a kao da i nisu, grade zidove oko sebe,zatvaraju se i ne poznaju jedno drugo,ne poznaju sebe,bježe jedni od drrugih,zatvaraju vrata svog svijeta, biježe od drugog jer on nije takav kakav su mislili da je, lažu i glume da bi dobili ono što žele. Danas ljudi jedni druge žele "pripitomiti" velikim riječima,obećanjima,maskama i svakojakim drugim metodama ne bi li dobili osobu koju žele kraj sebe. Kad to učine, sve to prestaje, što po meni nije ništa drugo nego lovljenje plijena...

Smatram da je bit svakog odnosa dopustiti nekome da bude tu i da upozna i ono naše lice koje ne pokazujemo svima i kojeg se sramimo.,da budemo kraj nekog i da smo u sposobni održati datu riječ, učiniti ono što smo rekli kad smo "pripitomljavali nekoga",da ono što kažemo možemo upotpuniti dijelima....

Smatram da je lako biti kraj nekoga tko je dobar, divan,pametan,plemenit ali ostati s nekim i kraj nekog bi trebalo imati smisla tek kad osobu prihvatiš takvom kakva je...

"Pripitomi me"! ... i znaj ti si zauvijek odgovoran za ono što si pripitomio.