˝Ja sam Jugoslovenka!˝

˝Oči su mi more jadransko, kose su mi klasje panonsko, setna mi je duša slovenska
ja sam Jugoslovenka! ˝, 90-ih je pjevala Fahreta Živojinović poznatija kao Lepa Brena. Danas, dvadeset godina kasnije Brena se sprema nakrcati zagrebačku Arenu u kojoj će razdragana rulja ( muška i ženska ) zajedno s njom u glas priznati kako su svi oni jedna Jugoslovenka. Možemo Brenu svrstati pod turbo folk ili narodnu glazbu, sasvim je svejedno. Malo po malo ta vrsta muzike ukorijenila se u naše društvo i nije neki bauk kao prije par godina. Ono što Breni predstavlja problem je njeno slikanje 1993. u uniformi vojske Republike Srpske.

Je li Brena, inače rođena u Tuzli agresorima pjevala ˝Ja sam bre Srpkinja˝ ili je i njima širila ideju o Jugoslovenstvu sasvim je nebitno. I može Fahreta tvrditi kako je to učinila da bi spasila svog oca i može to čak biti i živa istina, činjenica je da mi kao narod još nismo zaboravili rat i još dugo vremena niti nećemo. Što je u konačnici sasvim normalno. Pričati kako treba nastaviti dalje i kako trebamo širiti bratstvo i jedinstvo lako je nama koji u ratu nismo praktički ništa izgubili. Reći da krenu dalje i zaborave na prošlost onima koji su u ratu ostali bez najbližih ili uništili vlastito zdravlje braneći domovinu malo je teže.

Kako ipak nastaviti dalje?

Kao što sam rekao, postoje ljudi koji su ratom nepovratno pogođeni i čiji su životi praktički uništeni. Priče o ratu prenose se poput bajki iz davnina. Sa koljena na koljeno. Određeni broj ( prema mojem skromnom mišljenju preveliki broj ) današnje djece koja nisu ratom bila niti približno zahvaćena preko priča svojih roditelja već razvija svojevrsnu mržnju prema svemu što ima srpski prefiks. Kako to spriječiti? Pa dovođenje pjevačke zvijezde za koju se vežu priče o suradnji i podržavanju koljača iz rata zasigurno nije dobar korak.

Apsolutno sam protiv svakih zabrana. Osobno ne bih imao ništa protiv da jedan Bora Čorba dođe u Hrvatsku. Ako ima svoju publiku neka uživaju. Ja o njemu nemam lijepo mišljenje, ali mislim da je glupo očekivati od 4 i pol milijuna ljudi da razmišlja jednako kao i ja. Međutim, pokazali smo da možemo živjeti sa zabranama. I to ne prema bilo kome, već prema našem državljaninu, osobi koja je branila ovu zemlju.

Lepa li je Thompsonova Brena...

Uz Marka Perkovića Thompsona također se vežu neugodne priče. Pjesma ˝Jasenovac i Gradiška Stara˝ obilježila je njegovu karijeru. Pojavljivanje ustaških simbola na njegovim koncertima omogućilo mu je dobivanje titule fašista i ustaše. U medijima se stvorila slika o njemu kao o kvaritelju mladeži i promicatelju negativnih vrijednosti. I kako smo to odlučili riješiti? Represijom. Ako te mediji ne vole i postoji određeni broj ljudi kojima si se zamjerio svojim ponašanjem i pjesmama nećeš više nigdje lako dobiti dozvolu za održavanje koncerata.

I tako Thompson već par godina proživljava zabrane, odgađanje i premještanje koncerata zbog jednog kiksa koji je istinu na volju ogroman, ali opet.... I dok Thompson bude ganjao papire i dozvole za održavanje koncerta u pulskoj Areni, Lepa Brena i desetak tisuća fanova u onoj mlađoj zagrebačkoj Areni u glas će pjevati kako Mile voli disko i kolo šumadinsko.

Tko je bolji?

Na kraju se čovjek prosto mora zapitati po čemu se razlikuju Lepa Brena i Marko Perković Thompson? Za oboje se vežu neugodne priče iz prošlosti, a jednoga kažnjavamo dok drugoj otvaramo sva vrata. Tko je tu lud, tko zbunjen, a tko normalan? Busamo se u prsa demokracijom, a zapravo od nje imamo jako malo. Kako u političkom, tako i u svakom drugom pogledu.

Vrijeme kao melem za rane nije najbolji lijek za rane uzrokovane ratom, međutim jednom će se morati zaboraviti na prošlost i krenuti dalje koliko god to teško bilo. Prošlost svakoga, pa tako i nas može samo kočiti. Je li dolazak Lepe Brene pravi potez ili nije? Procijenite svatko za sebe. Ono što je dobro i pozitivno u čitavoj priči jest mogućnost odabira – ići ili ne ići na koncert.

Četnikuša ili Majka Tereza?

Bez obzira na naše osobno mišljenje o Fahreti Živojinović i bez obzira na to je li ona zadnji ljudski šljam ili svetica samom zabranom njenog dolaska neće se ništa postići. Tko voli Lepu Brenu slušat će je i dalje,a tko je želi žarko vidjeti posjetiti će neku susjednu zemlju u kojoj neće naići na zabrane. Sama zabrana neće postići ništa osim kratkotrajne satisfakcije u onih koji su tu zabranu izvojevali, ali u konačnici neće se promijeniti ništa.

I baš zato što se zabranama neće i ne može ništa promijeniti čudi me što smo se odlučili za takav način 'kažnjavanja' na neki način nepodobnih umjetnika kao što je Thompson. I sve dok ovo društvo ne zauzme jedan načelni stav prema vrijednostima i moralu kojem težimo dolazak jedne Brene, Bora Čorbe ili Thomspona predstavljati će problem. Ako za jedne vrijede jedna pravila, a za druge neka sasvim deseta logično je očekivati nezadovoljstvo i nemire.

U nadi da ćemo kao društvo ubrzo naći zajedničke vrijednosti i moral kojem trebamo težiti pozdravljam vas pozdravom ˝Za dom spremni! jer ja sam Jugoslovenka...˝.

Piše :
Alen Bećirović
www.pollitika.com