Ziveo jednom jedan predivan mladic, imenom Narcis, koji je bio toliko prekrasan da bi se svaki mladić ili djevojka istog trena zaljubili u njega, ali Narcis je bio bezosjećajan te nije nikoga volio.

Jednog dana, Narcis ode u visoka brda i naiđe na jedno jezerce sa bistrom vodom kao suza, okruženo visokim stijenama tako, da nikakav vjetrić nije mogao zatalasati vodu. Narcis klekne da se napije vode i po prvi put ugleda svoj lik jasno, kao u zrcalu. Očaran tim lijepim licem, nagne se još jače. «To je zacijelo neka vodena vila», pomisli on. Poželio je vilu poljubiti, ali lik nestane u valovima. Narcis osjeti kako mu ljubomora razdire srce i kad se lik ponovo pojavi, Narcis ispruži ruke. I slika u vodi učini isto. Ali kad su mu ruke dotakle vodu, lijepo stvorenje ponovo nestane. Tada Narcis reče: «Ako te ne smijem dotaći, dopusti bar da gledam tvoje lijepe oči». Slika ga je netremice gledala, a Narcis se tako jako zaljubi u lijepu sliku u vodi da više nije htio otuda otići. Bio je toliko opčinjen samim sobom da je jednog dana upao u jezero i utopio se. Na mjestu gdje je pao, niknuo je cvijet, kojeg su vile prozvale narcisom.
 
A Oscar Wilde, je ovako nastavio pricu o Narcisu:

Kada je Narcis umro, došle oreade, gorske vile, i vidjele da se jezero
pretvorilo od slatkovodna jezera u vrč slanih suza....

Zašto plačeš? - pitaše oreade.
Oplakujem Narcisa - reče jezero.

Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa - nastaviše one. - Konačno,
unatoč tome što smo mi stalno trčale za njim po šumi, ti si jedino
imalo priliku da izbliza promatraš njegovu ljepotu.

A Narcis je bio lijep? - upita jezero.

Tko bi to bolje od tebe mogao znati? - odgovoriše iznenađene oreade.
Naposljetku, o tvoje se obale svakog dana naslanjao.

Na trenutak je jezero zašutjelo. Konačno reče:

Oplakujem Narcisa, ne zbog njegove ljepote, već što sam mogao,
svaki puta kada bi legao na moje obale, u dubini njegovih očiju,
vidjeti kako se oslikava moja vlastita ljepota.....

Treba li mozda, da zastanemo, razmislimo...

i upitamo se:
Jesmo li mi, prepoznali svoj lik, iz nekih trenutaka naseg zivota, ogledajuci se u prici o Narcisu i jezeru,
ili isto kao Narcis, nismo znali, da smo to, mi?