Ppočeci su u najranijoj djećjoj dobi,od vrtića i osnovne škole,srednjeg stručnog i opčeg obrazovanja,pa kroz proizvodni rad,te samog studija u pojedinim oblastima i specijalnostima.

   Nema tog podrućja gdje bi KREATIVNOST bila nepotrebna.Dapaće o njoj ovisi uspiješnost i obostrano zadovoljstvo,od popravljenog zuba,preko svakog uradka,jela odjeće,unutar našeg životnog,radnog i rekreativno -zabavnog prostora.Dakle,IMPERATIV,koji bi morao sjesti u našu svijest,jer on če stvarati preduvjete punoće i smisla našeg bivstvovanja.Pa dokaze netrebamo tražiti daleko,osvrnimo se oko sebe i pokušajmo sagledavati punoću od praznine i smisao od besmisla.Ne treba tu stati,već nešto za sebe isvoje bližnje poduzeti,bolje reći kontinuirano samodjelovati.

   Naglašavamo,dakle početak su uvijek djeca i najznačajnija djećja dob o čemu imamo čak i POVELJU O DJETETU,član 7 OUN-a od 28.11.1959.godine,a koja kazuje;"BUDUĆI DA SVA DJECA POSJEDUJU KREATIVNOST,a ona je zamišljena kao stvaralački procrs (koji se ne može i nesmije kopirati,več poticati i razvijati), zamišljen je tako da bi se njime nešto proizvelo-predmet,ideja ili tijek akcije...

   Traganje i otkrivanje,oblikovanje novih značenja dio je ljudskih prava,koja mu pripadaju od rođenja -prava da nešto zna,želi i cijeni,nešto što će dodati radost i vitalnost svakodnevnih susreta u pustolovini koja se zove život."

   Tako  nam i znanstveno i pedagoški govori Alice Miel sa Columbia University,USA, iz čije knjige "Kreativnost u nastavi"ističemo ovu divnu postavku.A što zapravo predstavlja ta fantastična životna potreba ZA IGROM iz koje sve započinje i njome se i završava.

   IGRA nije svojstvena samo čovijeku,već i drugim živim bićima.Igra se sve živo (posebno intenzivno u mladoj dobi) od riba,čovijeku bliskih delfina,ptica,domaćih životinja,od pasa i mačaka do svih divljih životinja.Uz zabavu i životna škola za stjecanje vještina .

   I na kraju,odrasli ljudi,koji su zaboravili da su bili mladi i imali tu divnu potrebu,da im se igra doduše na prvi pogled čini najbrskorisnijom od svih naših čina,no ona je zapravo najkorisiji od njih i to nam postaje jasno čim uvidimo DA PRODUBLJUJE NAŠU LJUBAV PREMA ŽIVOTU,a pomaže nam da zaboravimo na neumitan kraj.

  Pa eto dragi prijatelji sa ovim skromnim prilogom (potaknnut mlabosom) želim Vam da se malo zapitate,što i kako ja mogu nešto učiniti za sebe i svje okružje ? Sa kreativnim pozdravom, vjekoslav.