Kontejnirana svijest kao uzrok nesporazuma i sukoba
Predgovor
Čovjek koji je napisao ovu temu proveo je više od 20 godina na izgrađivanju svoje ličnosti sa izrazitim nepovjerenjem prema guruima, ezoteričkim školama, grupnim radom i bilo kakvim disciplinarnim protokolima.
Njegov put je specifičan po tome što je vođen duhovnim entitema s kojima nije želio voditi uobičajenu ,,civilizacijsku komunikaciju,,.
Zbog toga je vrlo rano naučio osluškivati svoju sudbinu kroz primanje asocijativnih uputa ili bolje rečeno naredbi što je nekad imalo i veoma teških posljedica.
Prvih petnaest godina je bio vezan za učenje Steiner-a, a zatim jednu godinu sudbinski ,,upućen,, na ,,obradu,, kroz učenje Castanede, i ostatak je proveo što i sada čini po svom ,, izboru,,.
Obzirom da je sudbinski imao vrlo ograničen teorijski materijal, znanje je plaćao teškim iskustvom.
Pojavom Galaksije i njegovog web-sitea popunjene su neke praznine vezane za to iskusvo zbog čega mu je on najiskrenije zahvalan.
Kao što je pravilo, a koje je ujedno i ,,uputa,, to prikupljeno znanje treba vratiti Izvoru.
Svo vrijeme se bavio problemom sukoba i kao svjedok ratne balkanske krvave predstave, uspio je stvoriti vlastito viđenje ove naše civilizacijske svijesti, a koje se velikim dijelom podudara sa gnostičkim učenjem.
Dao je sebi pravo da taj nešto drugačiji način doživljavanja stvarnosti koji mu je olakšao stvaranje unutrašnje harmonije nazove praktična gnostika.
Sve napisano je rezultat njegovog osobnog iskustva.
Iako se tema ne bavi umiranjem (lažne) ličnosti, ona indirektno opisuje to stanje i zbog toga, na izvjestan način, je neprijatna.
Stanje ljudske svijesti i situacija u kojoj se ona nalazi kroz komunikaciju i nesporazume su vrlo teško objašnjivi iz perspektive tog životnog iskustva i zato je prikaz napravljen u formi modela.
To je ,,holografska trodimenzionalna slika,, koju čovjek može vidjeti i vizuelno doživjeti jer njen stvarni sadržaj je vrlo teško razumljiv bez tog prezentiranog iskustva.
Ta trodimenzionana koordinatna informacijska usmjerenost je zapravo pokušaj opisivanja određenih komunikacijskih odnosa iz tri različita kuta (osobno iskustvo, gnostička spoznaja i civilizacijska percepcija).
Upravo ta koordinacijska usmjerenost može stvoriti kod čitaoca osjećaj autoreve emocionalne hladnoće i intelektualne arogancije.
Ovo izlaganje nije ni tvdnja, ni pretpostavka, ni ideja, već jedan model viđenja civilizacijske stvarnosti izvan logičkih, školski naučenih pojmova i shema rasuđivanja.
Kao model on u određenoj formi pokušava oslikati jedno bazno stanje svijesti kroz opći društveni problem kojeg poznajemo kao sukob.
Ovaj tekst je subjektivan i kao takav služi samo kao prezentacija jedne od mogućnosti.
Opredjeljivanje kao posljedica polariteta
Primjećeno je kroz povijest, da intelektualna logika i stečeno znanje ponekad iskaču iz svih prosjeka civilizacijskih svijesti, a posebno kod intelektualno visoko razvijenih ljudi.
Ovdje se ne misli na političare i vođe jer su posljedice njihove trajno prisutne psihopatije već odavno poznate.
Iskustvo kroz praktičnu gnostiku je omogućilo uočavanje civilizacijskih normi koje mogu na određen način i pod određenim uvjetima promjeniti strukturu civilizacijske svijesti.
Da bi se izvršio uticaj, a time i izmjena strukture civilizacijske svijesti, potrebno je znati manipulirati civilizacijskim normama.
Ta je sposobnost ,,prirodno,, data psihopatama.
Nažalost, pojedinačne svijesti od najnižeg pa do najvišeg stupnja razvijenosti nisu u mogućnosti te uticaje i njihove posljedice uočiti, a o izbjegavanju tih uticaja ne treba ni govoriti.
Najviše što se postiglo u upoznavanju tih uticaja je spoznaja o prisustvu Matrice, prisustvu kontrolnog globalnog sistema, zacrtanog plana o jedinstvenom novom svjetskom poretku, planskom vođenju međudržavne i svjetske politike računajući i ratove i prisustvu intelektualno i tehnološki viskoko razvijene vanzemaljske inteligencije i njen negativan uticaj na čovječanstvo.
Sva ta spoznaja je na globalnom nivou i ne dodiruje direktno pojedinačnu civilizacijsku svijest.
To je jedan od razloga koji dovodi do ignorantskog odnosa prema tim informacijama.
Drugi je razlog nemogućnost prihvaćanja tih informacija zbog ,,prekinutih,, odnosa i veza među elementima vlastite svijesti.
Suprotstavljanje mišljenja, diskusija, replika, sumnja u istinitost, konflikt i oružani sukob većih razmjera samo su neki oblici nesporazuma.
Već je poznato da je sukob posljedica različitih stavova, tj. opredjeljenja.
Ako čovjek prisustvuje tučnjavi dvoje ljudi pod uvjetom da ih ne poznaje i da nezna razloge sukoba, on će biti u poziciji neutralnog promatrača.
Tu je poziciju vrlo teško postići jer život pokazuje da ličnost teži prema opredjeljivanju kroz znatiželju za sadržajem koji je predhodio tučnjavi i prema završnom zaključku u smislu opredjeljivanja prema učesnicima osuđujući jednu i opravdavajući drugu stranu.
Ono čega ličnost nije svjesna, jest to da opredjeljujući se za jednu stranu u sukobu nesvjesno i indirektno sudjeluje u tom sukobu. Iako je ovo jasno i razumljivo, ipak je teško ,,probavljivo,, u procesu samoanalize, jer se ta opredjeljenost doživljava kroz jedno opće moralno pravilo kojeg svako za sebe osjeća kao pravednost, ali nažalost, na izrazito subjektivan način.
Odakle ta potreba za opredjeljivanjem?
Ako se analiziraju civilizacijske norme može se zaključiti da one predstavljaju uvijek samo dvije mogućnosti.
To se može naročito uočiti kod moralnih normi.
Društvena zajednica sa određenim društvenim pravilom kojeg je proizvoljno podjelila na pozitivan i negativan dio, obrazovanjem usmjerava ličnost prema pozitivnom dijelu.
Kao polarizirano biće, čovjek svoju svijest podređuje tim civilizacijskim normama i kroz takvu promatra stvarnost oko sebe.
Uzmimo za primjer neku naučnu činjenicu koja se, po tim civilizacijskim pravilima, mora dokazati da bi imala svoju vrijednost.
Da bi se nametnuo neki novi naučni stav ili zaključak mora se pobiti valjanost onog starog.
Po toj isklučivosti se određuje što je istina a što nije.
Stav je nastao kao posljedica opredjeljenja kroz suglasnost ili suprotstavljanje.
Kada se tri strane nađu s različitim stavovima, intelektualna svijest bez obzira bila ona jedan od predstavnika jednog od tih stavova ili samo posmarač, skoro će uvijek izvršiti polarizaciju tog trostranog gledišta u smislu: ja sam u pravu, a ostali nisu, jer to zahtjevaju civilizacijske norme.
Ako postoje tri ili više različitih gledišta i treba se opredjeliti za ispravno, onda od svih tih stavova može samo jedan biti u pravu, i kao posljedica te opredjeljenosti - da ostali nisu.
Opredjeljivanje nije pravilo, ali je skoro uvijek prisutno u komunikaciji.
Možemo postaviti pitanje: nisu li opredjeljenost i isključivost uvjetovali pojavu nesporazuma a samim tim i sukoba?
Druga stvar koja uzrokuje nesporazum je međusobno nerazumjevanje.
Zna se da ljudi sa visoko razvijenom svijesti nemaju nesporazume sa vanjskom okolinom.
Ako se zauzme stav da je takvo ponašanje eksponiranje njihove svijesti, a ne formalno suzdržavanje od komentara, onda se može postaviti pitanje: nije li njihova svijest formirana bez stavova tako da oni neznaju za nesporazume?.
nastavlja se...
bglavac
irida
edin.kecanovic
