U ovih par dana progona vještica, istjerivanja demona, črčkanja čarolija dozvanih iz nekih područja izvan pameti, želim samo izdvojiti jedan jedini iskreni palac DOLJE.. 

Sve mi je to bilo i smiješno i tragično, sva ta istjerivanja i nadmudrivanja, pokušala sam šutjeti, ali, kad je kap prelila čašu,i dotaklo se  izričaja slobode kao bolne točke kolektivne svijesti, tu sam nastavila dalje..

Nakon onog iskrenog HVALA poslanog od Biby, zaželjela sam zagrliti sve, energija koja bila poslana u onom trenutku je bila sve samo ne negativna.. Čak sam i našoj Kaji htjela poslati pozdrav, bez imalo drugih primisli, mišljah: ma to sam ja umislila, nije ona tako kruta i tvrda, sve su to moje uobrazilje..

A nakon ovoga svega, smiješnog spaljivanja i istjerivanja svega što nije iz njene konstrukcije uma, lupila sam se po čelu, pitajući sebe:" Gdje ti to živiš? Da nisi pogriješila vrijeme? Nema tu još ljubavi oslobođene svakog okova, bez straha, ali i bez anarhije..Izvoli, draga moja Wendy, spusti se konačno na zemlju, to vrijeme te čeka, ali još nije došlo..

I razmišljala sam, hoću li konačno napisati taj moj govor, u kojem ne bih izdvojila Kaju kao Kaju, nego taj stav koji uporno klasificira i odvaja..Ili si crna ili si bijela..

Pa se jave dobronamjernici koji potpaljuju malo vatricu koja je ponovo zapaljena..Kao ono, dodat ću malo, da ne bi i ja bio/bila gurnut u mjesto koje nikako ne miriši na rajske perivoje..

I tako, postah demon da istjeram demone, klin se klinom izbija, sve to posmatrah mirno, dok nakon moga posljednjeg članka, ne vidjeh jedan jedini iskreni palac DOLJE..

Zamislite, taj palac me je obradovao..Više nego sve riječi izrečene u dobroj namjeri a koje su opet završile u nekom čudnom limbu..

Roladaod kokosa...Nije niti riječ rekla, ali mi je sve rekla..Reče mi da nisam trebala više nastavljati, da je sve ovo mlaćenje prazne slame..Ljude ne treba mijenjati, nego sebe..Čemu nastavljanje onoga čemu se kraj ne vidi?

Shvatila sam sve..

I samo ponavljam, iskrenost uvijek donese pozitivne rezultate, makar i u obliku palca spuštenog dolje..

Ovo ipak nije bila arena, gdje palac odlučuje o životu ili smrti..Ovo je bila arena, gdje je taj palčić baš označavo život.. Vjerovao u to netko ili ne..

Sa ovim zaključujem ovu temu o egzorcistima i lomačama.. Neka bude Ljubav..uvijek i zauvijek..