ODUVIJEK JE ČOVJEK NASTOJAO SKRETATI SUDBINU NA SVOJ MLIN. RITUALI, MAGIJA, OBRAĆANJA, TAM-TAMI RAZNI, MOGU SE SA JEDNE STRANE SHVATITI I KAO NEKAKAV POKUŠAJ DA KONTOLIRA SUDBINU.

ZATIM JE ČOVJEK U SVOM SILNOM NASTOJANJU DA BUDE GOSPODAR SVOJE SUDBINE ZAMIJETIO DA MISLITI POMAŽE, DA ZNANJE POMAŽE... DA PRIMJENA TIH I TAKVIH STVARI NA KOMPETENTAN NAČIN MOŽE IZAZIVATI PROMJENE, DA TAKO MOŽE UPRAVLJATI OKOLINOM, MIJENJATI SUDBINU, A NEKI SU TU ISTINSKU KOMPETENCIJU ZA NEŠTO SHVATILI KAO BOŽJI DAR.

U SVAKODNEVNOM SE ŽIVOTU VJEŠTINE I SPOSOBNOSTI POŠTUJU. TE SU OSOBINE VISOKOVREDNOVANE U SVIM VIDOVIMA I NA SVIM RAZINAMA ČOVJEKOVA POSTOJANJA. KOMPETENCIJA JE UPRAVNO PROPORCIONALNA POSTOJANJU. POSTOJI SE U MJERI U KOJOJ SI ZA NEŠTO KOMPETENTAN, BAR JE TAKO NA NEKIMA OD RAZINA.

KOMPETENCIJU BI TREBALO NAGRAĐIVATI, STIMULIRATI I POHVALJIVATI. TREBALO BI ZAHTIJEVATI VISOKU KVALITETU OBAVLJENOG POSLA KAO I BILO KOJEG DJELOVANJA. KOMPETENCIJA UKLJUČUJE PROMATRANJE, UČENJE I VJEŽBU, NEPRESTANO PONAVLJANJE KAKO BI STEKLI A KASNIJE I USAVRŠILI NEKU OD VJEŠTINA. 

NIJE BITNO JESMO LI INDIJANCI ILI CRNCI... BITNO JE KOLIKO SMO KOMPETENTNI U ONOME ŠTO RADIMO. NE KOLIKO MISLIMO DA JESMO, VEĆ KOLIKO JESMO. JER MISLITI I KAKITI, TO NIKADA NIJE BILO ISTO.