Božiji poslanik hazreti Sulejman, a.s., bio je od dragoga Boga počašćen darom da razumije jezik ptica i svih životinja. Mogao je čak razgovarati i sa prirodnim silama, s vjetrom, vodom, vatrom..., i sve one su ga slušale i bile mu pokorne. Mnogo je lijepih i poučnih priča koje kazuju o razgovorima hazreti Sulejmana, a s., sa životinjama, a priča o komarcu i vjetru je jedna od najljepših među njima.

Neki komarac sjedio je jednog jutra na listu ruže i sunčao se na proljetnom suncu. Pijuckao je jutarnju rosu sa lista i istinski uživao, kad odjednom zapuha snažan vjetar. Slabog i sitnog komarca vjetar umalo što ne otpuha sa lista. Komarac se što je mogao čvršće držao za ružin list, činilo se da će ga vjetar svakog trena odnijeti u visine, a onda bi sigurno bilo svršeno s njim. Siroti komarac u životu nije osjetio takav strah. Vjetar, istina, i nije bio naročito snažan; bio je to tek obični jutarnji povjetarac, ali komarcu se činio kao najgora moguća oluja. Uglavnom, teškom mukom i krajnjim naporom, komarac je nekako uspio da se zadrži na listu.

Vjetar napokon ode dalje, a komarac izađe ispod lista pod koji se bio skrio, pa, srdit i još uvijek dobrano uplašen, poče grditi vjetar: “Ovo zaista nema smisla! Vjetar je zbilja pravi nasilnik i bez ikakvog razloga nanosi nam zlo! Mi komarci, mravi, mušice i ostali insekti stradamo od njega, a nikada mu ništa loše nismo učinili. Što je najgore, nikad ne znaš kad će vjetar zapuhati i odnijeti te sa sobom! Njegovo nasilje ne može se više trpiti! Najbolje da odem hazreti Sulejmanu i požalim se na vjetar. On će sigurno kazniti tok nasilnika i stati u zaštitu nas slabih.”

Komarac onda krenu na put. Letio je nekoliko dana, prevalio put kakav nikad prije nije, ali naposljetku stiže na dvor hazreti Sulejmana, a.s. Komarac stupi pred hazreti Sulejmana, nazva mu selam i izrazi svoje poštovanje, a onda reče da ga čudi to što hazreti Sulejman, poznat kao najpravedniji i najmilostiviji vladar, dopušta da u njegovoj zemlji slabi stradaju od nasilnika.

  Sulejmane, poznat si po pravednosti svima,

  pravo sudiš i ljudima, i vilama i džinnima;

  u kraljevstvu tvome gdje pravednost vlada

  zar da samo ja bez krivice stradam!

Hazreti Sulejman, a.s., nije shvatao o čemu komarac govori, pa začuđen upita: “Šta mi ustvari želiš reći, komarčiću? Naravno da ću te zaštititi, ali moraš mi objasniti o  čemu se radi; ko to uznemirava tebe slabog komarca i nanosi ti nepravdu? Kakva te nevolja pogodila i šta te toliko naljutilo?c

Komarac se, uznemiren i ljutit, nije prestajao jadati: “Kakva me nevolja pogodila?! Pa da, ti nikad i ne razmišljaš o nama jadnim komarcima! Staješ u zaštitu svih slabih na ovome svijetu, a zar ima iko slabiji i nezaštićeniji od nas komaraca! Stradamo nedužni, a nema nikoga da nas zaštiti! Valjda ćeš tek kad nas posve nestane shvatiti da s nas trebao zaštiti!”

Sulejman, a.s., se nasmija i reče: “Objasni mi napokon šta ti se desilo. Nikako da pređeš na stvar. Tako si sitan i slabašan, a toliko pričaš! Smiri se i polako mi objasni kakva te nevolja snašla, kako da ti pomognem i šta želiš od mene?”

“Želim samo pravdu i ništa drugo!”, reče komarac.

Hazreti Sulejman, a.s, kroz smijeh reče: “Opet počinješ! Shvatio sam da si došao ovdje jer tražiš pravdu. A sad mi objasni šta se desilo i kako da ti pomognem.”

  O ti koji hoćeš da ti sudim pravedno,

  objasni mi kakvo te pogodilo zlo!

  Shvatam da ti nepravdu nanio je jači,

  al' kaži mi ko je onaj ko te tlači?

  Možda neki džinn je nanio ti zlo;

  Samo kaži koji, sredit ćemo to!

Komarac na to reče: “A ko je spominjao džinne?! Oni mi nisu učinili ništa loše. Uopće i ne obraćaju pažnju na mene ovako sitnog i neuglednog.”

“Ko ti je onda nanio zlo? Objasni mi već jednom! Ko to u mome kraljevstvu smije nanositi nepravdu drugima, naročito tebi tako slabašnom?!”, upita hazreti Sulejman, a.s.

Komarac onda objasni: “Vjetar je taj nasilnik; živim u strahu od njega i plašim se da će me jednom odnijeti visoko u nebo, a ti znaš da bi to bio moj kraj.”

Kad shvati o čemu se radi, hazreti Sulejman se na trenutak zamisli, pa reče: “Uredu, postupit ću po Božijoj pravdi. Ali, znaš, ne mogu presuditi ako i optuženi nije ovdje. Moram saslušati obje strane, čuti šta on ima reći u svoju odbranu, inače ne bih bio pravedan sudija.”

“Ne shvatam šta želiš reći”, uplaši se komarac, “Kako misliš to da moraš pozvati i drugu stranu?”

Hazreti Sulejman, a.s., odgovori: “Presuda neće biti pravedna ako ne pozovemo i vjetar da dođe ovamo. Moramo čuti šta on ima reći o svemu, vidjeti da li je bio svjestan da ti čini nepravdu, saslušati njegovo opravdanje...” Onda hazreti Sulejman ustade i pozva vjetar da dođe. Odmah se začu huk vjetra, koji je čuo hazreti Sulejmanov poziv i bez pogovora mu se smjesta odazvao.

Vidjevši da vjetar stiže, komarac brže-bolje izleti kroz prozor i stade bježati što je brže mogao. Hazreti Sulejman, a.s., nasmija se i pozva ga natrag: “Ali šta ti je?! Zašto bježiš, pa sad si pod mojom zaštitom!”

Komarac se samo osvrnu na njega, pa reče: “Da, ali dok vjetar to shvati, za mene će biti prekasno!”

Hazreti Sulejmanu, a.s., dopadoše se te komarčeve riječi, iskreno i od srca se nasmija i obeća nesretnom komarcu da će narediti vjetru da ga više ne uznemirava.

Iz knjige:"Mesnevija" (Rumi)

 

Odabrao, preveo sa perzijskog i prilagodio: Muamer Kodrić