Ezoterija...

Prvo prenosim izvadak iz Wikipedije, o tome, što je to zapravo, Ezoterija:

Ezoterija (grč. ezotheo „nutarnji“) skup je učenja i znanja koja se bave proučavanjem zakonitosti vidljivih i nevidljivih svjetova. Taj pojam označava i tajni oblik religijskih učenja.

Ezoterizam označava sveukupnost ezoteričnih znanja i prakse shvaćenih poput jedinstvene cjeline, jedinstvene univerzalne Predaje, svuda i uvijek istovjetne usprkos različitosti obreda, doktrina i sl. što proizlazi iz različitosti mjesta, epoha i kultura. Ovu pretpostavku zastupaju okultisti (Papus) i tradicionalisti (Guénon).

Kad se govori o ezoteričnim doktrinama, o ezoteričnim učenjima i tako dalje, misli se na doktrine i učenja kojima je cilj da čovjeka dovedu do unutarnje duhovne i metafizičke spoznaje. Prema ezoteriji, istinska se spoznaja ne postiže znanstvenim istraživanjem, nego unutarnjim prosvjetljenjem i uvođenjem u tajni nauk.^[1]

Ezoteričnim doktrinama i učenjima pripada širok spektar disciplina i sustava mišljenja poput alkemije, antropozofije, astrologije, kabale, misticizma, okultizma, spiritizma, teozofije, kao i drugih hermetičnih tradicija u sklopu suvremene New Age doktrine."

 

A onda se osvrćem na prvi  pasus kojim uredništvo definira "Magicus".

"MI SMO EZOTERIJSKI PORTAL..."

Pa se vraćam na rečenicu jednog blogera, (nije naveo svoje ime) na jednom forumu (na žalost, ne mogu se više sjetiti kojeg, toliko toga u posljednje vrijeme čitam, da mi je ovo promaklo.)

u kojem, kao preporuku, spominje "Magicus", kao alternativni portal, ali, usput naglašava, da su tamo ljudi malo "u banani", ali, sve u svemu, nije loše.

To je napisano 2009. godine, toliko sam uspjela upamtiti.

Taman nekako, kad sam i ja došla na "Magicus"...

Koliko smo zapravo postali još više otvoreni, sazreli, od rođenja "Magicusa", a koliko nismo?

Ljudi nas gledaju sa strane, iako nisu članovi, itekako prate naš rast i razvoj.

Ezoterizam je sveukupnost, spajanje svih obreda i znanja, religijskih, mističnih i drugih..

Ali ne samo to.

Prihvaćanje svega toga, i otvorenost svemu tome.

Međutim, koliko ljudi, toliko ćudi, svako je na svom stupnju razvoja duše, i nikako ne možemo očekivati da budemo svi jednaki i na jednakom stupnju  razvoja.

S te strane, ovo je pravo majstorstvo, sve te zapetljane duše razvrstati, za svaku naći pogodnu riječ, dobar izražaj, a da se pri tom nekoga ne povrijedi.

Gordijev čvor, koji ne treba nestrpljivo presjeći mačem, nego raspetljavati malo po malo.

Svatko je svemir za sebe, i u svakom svemiru je drugačije.

Ali, kad se tu umiješaju osobne, veoma osobne i intimne stvari, koje se nekima blagorodno otkrivaju, i tim stvarima se počne manipulirati, neizbježno dolazi do frustracija i sukoba.

I tu se gubi ezoteričnost, i nastaju stvari, koje drugi ne mogu razumjeti, jer, ipak gledaju stvari samo kroz prozor, ne ušavši unutra, da razumiju zašto se takve stvari događaju.

Dozvoljeno je sve. kao i na svakom portalu.

Ali ovdje se treba možda konačno zauvijek ograditi od sukoba koje dotiču osobne stvari, i fokusirati se na duhovnost.. Na šalu..

Na ljepotu proživljenog trenutka.

Kako ćemo sazreti, ako vječito mašemo zastavicom na kojoj piše da predaje nema?

Sarkazam je posljedica mahanja takvim zastavicama.

Ne želimo se odreći samodokazivanja da smo mi jedini u pravu, a da su svi drugi u krivu.

Prvo o nekome govorimo sve, samo ne dobro ( u nekim slučajevima i iza leđa) a onda sebe ističemo kao one, koji nisu ti negativci..

Pa punimo svoj ego..

I napuhujemo se...

Postajemo kao onaj farizej, koji se lupa u crkvi u prsa, i govori bogu, kako je pravedan, kako plaća svoju desetinu, kako čini dobro, pomaže siromašnima, dok griješnik pred vratima hrama sagiba glavu i kaže bogu da nije dostojan ući unutra...

Ovaj divan portal je i portal sazrijevanja svih nas. Ali ako dozvolimo da se učimo na greškama i ne ponavljamo ih..

Tek tada idemo dalje.

Kada se na svoju bezgrešnost kačimo, a tuđu griješnost stalno ističemo, tada zaustavljamo i svoj rast, i rast svih oko nas.

Prekratak je ovaj život, da ga trošimo na javno ispoljavanje naših fikcija i frustracija..

Za to postoje nama draga bića, fizički blizu nas, kojima se možemo povjeriti i koji će nas možda razumjeti. Ako nas istinski vole.

Ali ovaj portal bi trebao biti i ostati, ezoterički. Duhovan. Bogat ponudama, zabavan, a ponekad i tužan, ali ne negativan.

Bar ja tako gledam.. jer sam dio toga.

Bila sam svjedok neugodnih situacija i razumjela sam zašto se poneke dešavaju, ali drugi to ne gledaju tako.

Možemo li biti svijet, za kojeg neće gost sa strane reći, da je u banani?

Možemo.

Itekako možemo...

Stvar je samo naše dobre volje, i one unutarnje kulture komuniciranja, pa i virtualnog.

Osobne stvari ostaviti pred vratima.

Uroniti u ovo plavo more, i uživati u suncu spoznaja, koje nam se nude...