Blaženo spavam, kad me netko prodrma.
- Diži se ludo, nema ljenčarenja, iz ovih stopa u arhivu! Do sutra u podne da tamo napraviš reda i doneseš mi izvješće ! Dali ti je jasno! Dosta mi je tvoga ljenčarenja!
Bile su to grube riječi moga kralja..-- Odlazim hitro samo da se još nešto ne sjeti.
Uđem u sobu punu prašnjavih knjiga i spisa. Od kuda da počnem, ustvari ne shvačam što on to od mene traži. Bože molim za pomoć, reci otkuda da krenem i što trebam raditi. Znam, ako učinim krivo, ode glava.Uzmem jedan spis, počnem proučavati.
-Ma što je to, financijsko izvješće, ako ga o ovome izvijestim loše mi se piše.
Nakon nekoliko sati kopanja po prašnjavim knjigama i tajnim dokumentima shvatim da se vrtim u krug. Odlučim: Lijepo ću posložiti ove spise, obrisati prašinu, osvježiti sobu mirisnim štapićima pa prikazati izvješće kralju u najljepšem svjetlu. Ne znam što drugo da učinim.
Posao je pri kraju,završit ću prije zadanog vremena,dobit ću pohvalu od kralja.
Sa dnu jedna police ispadne stara knjiga. Uzmem ju u ruke, pročitam naslov: #Potomcima čarobnog dvora#
Počnem čitati. Kad uleti stražar, uplašeno vikne:
- Ludo brzo do kralja zove te pobjesnio je, imali ste dogovoreno prije sat vremena.Ajme, u čitanju prošao je ugovoreni rok, kako da ga sad udobrovoljim. Obuči ću novo odijelo, ajme, ajme, smislit ću nešto uz put.
- Dobro jutro kralju! Donio sam vam izvrsnu toplu kavicu s mirisima i primislima.
Kralj bez riječi zbunjeno gleda u mene… vidim da je u nedoumici,pomalo iznenađen?
- Hvala na kavi ludo, al ja čekam izvješće iz arhive. Uz put ludo, zbunjen sam, jesi li ti muško ili žensko? Ni vrag da sam cijelo vrijeme slušao ženu!
- Polako kralju,razmislite prije nego planete. Uglavnom ste bili zadovoljni sa mnom.
Nevoljko promrmlja.
Jesam, je…
Dali ga je zbunio lik žene ili je još napola spavao ne znam. Buljeći u mene kratko upita:
-Dakle, gdje je izvješće?
- Evo kralju... prašina je obrisana, sve lijepo posloženo, gore mirisni štapići, i to je to.
- Budaloooo…ovaj ludo…. ženo, što si, izluđuješ me. Želiš izazvati požar! Najprije reci tko si?
- Pa dvorska luda, zar niste do sad primijetili da sam žena?
- Nisam, izgleda da sam ja dvorska luda!
- A ne tako kritički kralju moj!
- Nisam tražio od tebe da pospremaš, već da tamo pronađeš nešto korisno, zanimljivo.Tamo ne smije nitko, to ti je valjda jasno.
Pokunjeno, sa licem svetice promrmljam:
- I jesam kralju, jesam. Ali zbog debljine knjige treba mi još vremena da sve proučim
- Dobro imaš vremena koliko ti je potrebno, neću zvati, a ti kad završiš dođi. Iiii ako je moguće dođi u ovoj novoj odjeći.
-Hej kralju, zar ćete me sad gledati po odjeći i spolu. Gledajte me onako kako me tog trenutka doživljavate, jer ja sam vaša dvorska luda koju znate i koja vas voli.
Šuti, razmišlja i gleda kroz prozor.Da prekinem šutnju upitam:
- Znači li to da vam se dopadam?
- Vannnnn!
Bježim kroz vrata,okrenem se, vireći kroz vrata, viknem
- Ipak vam se dopadam!
Šalica sa kavom letjela je prema meni, zatvorim vrata i brzo pobjegnem.
Malo ću odmoriti pa na čitanje tajni čarobnog dvorca o kojima ću vas izvijestiti.