Kolo sreće

Svi smo u igri

Uključeni smo svi. Početak i kraj svima je isti, ali tok igre priča je za sebe.

Kojeg li apsurda u „kolu sreće“. Sve je usmjereno prema željenom cilju. Pri tom iz vida i misli gube se sve divne stvari koje prolaze kraj nas dok igramo tu igru. U gajenju iluzija na putu prema uspjehu ponekad se zaboravi da se „vrtimo“, pa ako dođe do povrede - onda „ajme meni“ ........

Dok se „kolo“ vrti, život polako bježi i stane tamo gdje i nebi željeli da stane. Može li se sve predvidjeti?

Igri mora doći kraj, duša tada ljubi smiraj dana i briše besmisao hazardne igre. ....Zavladao muk ... potom vedar osmjeh ozari lice. I bi svjetlo (ili prosvjetljenje).

Sve je jasno, ipak Bože samo jedno ... zašto si nam dao te hazardne igre?

Ljubica ( iz arhiva)