Bilo je nešto lijepo pa prošlo
- Il tek je sanja to bila -
Ljepše od zvijezda, ljepše od ruža
I smiješka planinskih vila.
Bile su noći mjesečne, lijepe
I pune radosti vrele.
Bile su bašće mirisa pune,
I ruže cvale su bijele.
Bilo je smijeha, pogleda dugih
Što sve no izeći znaju,
Bilo je sreće, uzdaha sjetnih,
I himna čarobnom maju.
Bila je duša prepuna sunaca
I plamne čežnje, što sine
Kadkad ko nebom krijesnica sjajna
Pa onda umre i zgine.
Bilo je nekoć. Mrak je sad svuda
I bol što pali i peče.
Bila je sanja, bila je priča
U jedno najljepše veče.
Antun Branko Šimić