Dimnjačar donosi sreću - možda zato jer je prije začepljeni dimnjak značio katastrofu: hladnu kuću bez kuhanog obroka! U Hrvatskoj se vjeruje da kad se ugleda dimnjačara treba odmah zgrabiti dugme - da sreća na pobjegne i izreći želju. A sve to prije nego se ugleda - čovjek s naočalama!

Jedan od glavnih ljudskih dostignuća na putu prema civilizaciji je bez sumnje vatra. Ali vatra nije uvijek samo blagoslov; ona je često ljudima, kroz njihovu nemarnost i nepažnju, nanijela veliku štetu osobito u srednjem vijeku za vrijeme osnivanjem gradova. Mnoge kuće, sagrađene od drveta, tiskale su se unutar gradskih zidina na skučenom prostoru. U kućama su bila otvorena ognjišta čiji je dim prolazio kroz dimnjake u atmosferu. U tim dimnjacima, također građeni od drveta, taložila se je čađa (čisti amorfni ugljik) koja je brzo zapaljiv jer čađa ne sadrži, kao drvo, vlagu i druge negorive sastavnice. Upaljena čađa brzo je zapalila drveni dimnjak, dimnjak kuću te susjedne kuće i na kraju bi gorila cijala ulica pa i cijeli grad. U srednjem vijeku bila je riječ o "čađavskom požaru". Gradska uprava htjela je uzrok ovih požara suzbiti te je obavezala vlasnike kuća pridržavati se tzv. "Propisi za dimnjake u građevinama".

S tom odredbom vlasnik je morao najmanje dva puta godišnje kroz dimnjačara očistiti svoj dimnjak. Ako se vlasnik kuće nije pridržavao tih odredba i ako je došlo do požara bio je kažnjen sa nekoliko zlatnika. U nekim slučajevima, ovisno o šteti, bio je čak i smrću kažnjen.
Dakle, ako je dimnjačar bio u kući i obavio uredno svoj posao, vlasnik kuće bio je sretan jer u slučaju požara uzrokovanog kroz njegov dimnjak nije ga očekivala novčana ili smrtna kazna. Stoga dimnjačar simbolizira sreću.

Ugodan i sretan dan!