Postojala je jednom jedna duša koja je znala sebe kao svjetlost. Bila je to nova dušai stoga željna iskustva. "Ja sam svjetlost", govorila je. "Ja sam svjetlost". Ali sve znanje o tome i sve kazivanje nije moglo zamijeniti iskustvo. A u carstvu iz koga se ova duša pojavila nije bilo ničeg osim svjetlosti. Svaka duša je bila velika, svaka duša je bila veličanstvena, svaka duša je sijala svojim sjajem Moje čudesne svetlosti. I tako je spomenuta duša bila kao svjetiljka u suncu. U središtu najvećeg svjetla - čiji je dio bila – nije mogla sebe vidjeti, niti iskusiti sebe kao ono Tko i Što Zapravo Jeste. Dogodilo se da je ova duša željela i željela spoznati sebe. I tako jevelika bila njena žudnja da sam Ja jednom rekao: "Znaš li, Malena, što moraš učiniti da bi zadovoljila tu tvoju žudnju?""

Što, Bože? Šta? Učinit ću sve!" Mala duša je rekla."

Moraš se odvojiti od nas ostalih", odgovorio sam, "i onda moraš pozvati tamu na sebe"."Što je tama, o Sveti?" upitala me je mala duša."Ono što ti nisi", odgovorio sam, i duša je razumjela.I tako je duša učinila, odvajajući se od Svega, odlazeći u drugu oblast. I u toj oblasti duša je imala moć da dozove u svoje iskustvo sve vrste tame. I to je učinila. Ali,usred sve te tame uzviknula je: "Oče, Oče, zašto si me ostavio?" Kao što i vi činite u vašim najcrnjim vremenima. Ali Ja vas nisam nikada zaboravio, već uvijek stojim uz vas spreman da vas podsjetim Tko Ste Vi Zapravo; spreman, uvijek spreman da vas pozovem kući.Zato, budite svjetlost u tami i ne proklinjite je.

(Neale Donald Walsch- Razgovor s Bogom)

Ugodan dan!