Rumi

Svaki oblik kojeg vidiš porijeklom je iz bezmjesnog mjesta,

 suština je njegova vječna, ne tuguj što tijela nesta

Sve te slike koje gledaš, sve one riječi koje si čuo,

 prolaznost njihova nek ne gane srce, jer posojanje nikad ne presta

Stalno na vrelu izvire voda, zato i rijeka vječno teče,

zauvijek će tako biti; čemu tvoja tuga česta?

Znaj da je Duša svijeta vrelo, a sva stvorenja jesu rijeke,

 pa sve dok postoji vrelo, kako rijeke ne bi tekle?

Prođi se, zato, svake brige, ovom se vodom sit napoji,

i ne pomišljaj da može biti da presuši jednom ova česma 

Istoga trena kad spustiše te na ovaj prašni svijet,

ljestve ti pružiše kojima možeš natrag se gore pet’

Prvo mineral si bio, potom postao biljka,onda životinja posta,

 al’ ni to nije svePostade čovjek, pa imaš znanje, pamet imaš i vjeru,

 pogledaj kako gruda zemlje postade čitav jedan svijetI

 nije dosta to što si čovjek, melekom krilatim valja ti biti,

stanište svoje zemaljsko nije, u nebesa čeka te let

 Ni melek da budeš dovoljno nije, u okean se uliti moraš,

i ti- kaplja, postat ćeš more veliko kao čitav svijet

Prođi se brige za sinove, cijelom dušom:

 Jedan! ,kaži, bitno je da je duša ti mlada, tijelo nek stari, ono će mrijet’

Ugodan dan!