Osjećam živo da sam list na grani
što se iz zemlje tajnim sokom hrani.
Nemir me trza i vjetar još brži
savija,trese.Al’ me korjen drži
i ne da još da kao sjenka žuta
padnem u blato negdje pokraj puta;
još neda da me na samotnoj stazi
okrutna noga prolaznika zgazi.
Korjen me čuva.Dobra zemlja hrani.
Osjećam živo da sam list na grani….
Ugodan dan!