Da li si mogla da zaboraviš
da je tvoja ruka nekad u mojoj ležala,
i da se neizmjerna radost
iz tvoje ruke u moju,
s mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava
ćitavo jedno kratko proljeće
ogrtač sreće mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svijet, nekada mirisan i raspjevan,
sada siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i naših malih ludosti?
Zlo koje jedno drugom nanosimo
vrijeme briše i srce zaboravlja;
ali ćasovi sreće ostaju,
njihov je sjaj u nama.
H. Hese
Ugodan dan!