Ja se bojim

Potok, blizu kojeg sanjam, tiho žubori.

Ko pelud zlatan sunce titra

po stabljikama ljiljana, što se u vjetru šušteć

kreću, kao da sanjaju.

Gledam za jatom sivih ždralova.

Njihovi oštri krikovi

zrak režu ko glas jake trube,

u kojoj već se proljet čuje. Ja se bojim...

Zar opet proljet? - Ta što mi je donjela

minula godina? - Ostadoh isti!

Napori, brige i malo ljubavi,

i uvijek isto!

Kad nakon mnogo godina

ja opet budem gledao za jatom ždralova -

što li će vrijeme meni donijeti?

Napora, briga i malo ljubavi,

i uvijek isto - sve do groba,

iz kojeg cvijeće niče...

Ja se bojim!...

 

Ma-Huang-Čung

 

Lijep i ugodan dan..bez straha