Kad dođeš na kraj puta hočeš li se upitati što si na tom putu bio. Dali si pružao lijepe riječi, razumjevanje, ljubav. Koliko je u tvom srcu bilo samilosti i pažnje. Dali si živio svoj život onako kako ga pričaš. Koliko si imao razumjevanja za druge. Dali je to bilo iskreno od srca, ili samo želja da udovoljiš svojim potrebama i željama.

Svatko od nas zna odgovor na to, ali ne želi priznati ni sebi, još manje drugima. Zbog želje da udovoljiš sebi postaneš slijep, gluh, sebičan. Na kraju puta možda ćeš si to priznati. Nažalost ni tada neki neće ni shvatiti a još manje priznati da su voljeli samo sebe, ne druge.

Možda ćeš ipak reći, Bože sad vidim, sad znam ali kasno je da išta izmjenim.

Voli druge kao sebe, kako je to jednostavno i lako.

Jednom kad dođeš na kraj puta više ništa ne možeš promjeniti.

Ugodan dan!