KAKO ŽIVE HRVATSKE OBITELJI
‘Mi smo srednja klasa. Da bismo živjeli kao prije, moramo svaki vikend raditi honorarno’
U njihovu životu presudnu su ulogu odigrali vlakovi. Nataša i Dario u vlaku su se upoznali, u njemu se zaljubili, a čitav radni vijek netko od njih dvoje vlakom putuje na posao u drugi grad. On je po kupeima napisao svoj magistarski rad i valjda polovicu doktorata, a ona u njima meditira i čita književne klasike.
Dario Hrupec ima 43 godine i astrofizičar je zaposlen na Institutu Ruđer Bošković, a njegova supruga Nataša je profesorica hrvatskog jezika i književnosti. Po mnogočemu su tipična hrvatska obitelj srednjeg sloja. Oboje su intelektualci i rade, imaju troipolsobni stan u finoj zagrebačkoj četvrti, automobil, dvoje djece i psa, pospanog koprivničkog mješanca Perrita ili po naški - Pericu. Stariji sin Martin (16) odličan je učenik jezične gimnazije, i on i njegova mlađa sestra, osnovka Lucija (12), stječu dodatno glazbeno obrazovanje, a ona trenira i hip-hop.
Dva kredita
S druge strane Hrupeci imaju dva kredita, minuse na tekućim računima, a novi su automobil zamijenili 12 godina starim Daihatsu Teriosom. Umjetnost i znanost važniji su im od nekretnina i pokretnina. Prvo namiruju potrebe djece, a onda svoje. Ateisti su, ali krstili su i sina i kćer, zajedno pročitaju deset knjiga mjesečno, izlaze više nego kad su bili mladi, ne vjeruju u konzervativnu definiciju nacije i ne bi im smetalo da njihova djeca u budućnosti zasnuju istospolnu zajednicu. Televiziju gotovo i ne gledaju. Nataša piše poeziju i često sama odlazi u kazalište, dok Dario organizira večeri na kojima promovira znanost i kritičko mišljenje.
- Rodom smo iz Koprivnice i kad smo prodali veliku kuću u središtu grada, da bismo ovdje kupili manji stan, izazvali smo puno čuđenja i otpora - kažu dok sjedimo u njihovu dnevnom boravku punom prirodnog svjetla kojim dominira golemi erker, niz umjetnina, knjige i namještaj u antiknom stilu. Iza nas na zidu od stropa do poda su police s knjigama, lijeva strana rezervirana je za Natašinu književnost i puna je klasika, a desnu su zauzele Darijeve znanstvene knjige.
Na nju su se doduše ugurali i Phillip K. Dick, Adamsov ‘Vodič kroz galaksiju za autostopere’, Kingova ‘Kula Tmine’, ali i čitava kolekcija stripova o Martinu Misteriji. Najstariji, prvi broj ovog SF stripa Dario čuva još od 1983. godine. Kerouackov roman “Na cesti” posljednja je beletristička knjiga koju je pročitao.
Hrupeci su već sedamnaest godina u braku. Na relaciji Koprivnica - Zagreb proveli valjda pola života - putovali su svaki dan na fakultet, a Dario na posao u IRB. Posljednjih 15 mjeseci, otkad su u Zagrebu, uloge su se promijenile, pa sada Nataša svaki dan putuje u srednju strukovnu školu u rodnom gradu gdje predaje od prvog dana staža.
Prije deset godina suprug je, kao mladi znanstvenik, ostvario povoljne kamate na stambeni kredit i sada otplaćuju stan od 82 kvadrata na prvom katu kuće, gotovo pa vile, na Medveščaku, u blizini Gupčeve zvijezde.
Čega smo se odrekli
Znanost i obrazovanje nisu sektori u kojima se danas izvrsno zarađuje. Eurostatovo istraživanje iz 2012. godine pokazalo je kako Hrvatska za znanstvena istraživanja i inovacije izdvaja tek 0,76 posto BDP-a, dok je prosjek u razvijenim zemljama oko tri posto. Iako je dokazano da zemlje koje najviše ulažu u znanost i obrazovanje ujedno i najbrže izlaze iz krize, Hrvatska zaostaje čak i za zemljama tranzicije. Za obrazovanje izdvajamo manje od Slovenije, Estonije, Litve i Latvije, a nordijske zemlje izdvajaju dvostruko više - između sedam i osam posto BDP-a. Hrupeci to najviše osjete na mjesečnim primanjima iako zajedno zarađuju za naše prilike pristojnih 15 tisuća kuna mjesečno.
Prema istraživanju o prihodima u krizi Državnog zavoda za statistiku ukupni neto godišnji prihodi kućanstva Hrupec, koji su blizu 200 tisuća kuna godišnje, svrstavaju ih u najvišu, desetu kategoriju kućanstava koja od prve, one najniže (prosječni godišnji prihod ispod 17 tisuća kuna neto) zarađuje nevjerojatnih 12 puta više.
Međutim, daleko od toga da ova obitelj može i želi neoprezno trošiti. Rate kredita danas im gutaju 40 posto prihoda. Režije dodatnih 15 do 20 posto. Ostalo troše na hranu i djecu te na kulturu, koja im je sastavni dio života.
Sve za djecu
Poskupljenja koja osjećaju u skladu su sa statistikom.
U krizi ukupno 1,5 milijuna kućanstava za podmirenje životnih troškova godišnje izdvaja 114 miljardi kuna. Od 2009. godine do lani hrana je poskupjela 15 posto, stanovanje 20 posto, gorivo 25 posto, a rast cijena se astavlja.
Trenutno čak 70 posto kućanstava sa svojim prihodima ne pokriva te troškove, a koliko je taj broj rapidno rastao, dokazuje činjenica da je prije pet godina ta brojka iznosila samo 20 posto, a 2010. godine 40 posto.
Uostalom, samo putovanje vlakom na posao Nataši svaki dan oduzima dva do tri sata i stoji oko tisuću kuna mjesečno. Te joj troškove zasad pokriva škola.
- Zasad - naglašava Nataša, koja je ove godine ostala bez božićnice i regresa, ali i bez naknade za jedan mjesec prijevoza. Iako je stanjem u školstvu nezadovoljna, još uvijek joj nije teško putovati i raditi.
- Novca u obrazovanju nikad nije bilo niti će ga biti, međutim još uvijek nalazim izazov u podučavanju mladih - kaže Nataša.
Jedan od izdataka na koji se ne žale je i dodatno obrazovanje njihove djece. Oboje, kažu, pohađaju dvije škole - Martin uz gimnaziju pohađa srednju glazbenu školu, a Lucija osnovnu i glazbenu školu. On svira francuski rog, a ona klavir.
- Martin predano vježba četiri sata dnevno. Zbog toga susjedi sigurno nisu sretni - govori Nataša sa širokim osmjehom na licu.
Hrvati za dodatno obrazovanje inače izdvajaju 0,9 posto svojih budžeta, što je manje od prosjeka EU koji je 1,1 posto. Šveđani, koji imaju vrhunski obrazovni sustav, dodatno obrazovanje gotovo i ne trebaju pa na njega troše tek 0,3 posto svojih budžeta, a Grci čak 2,4 posto. No kad su djeca u pitanju, Hrupecima nije žao trošiti - Lucija ima glasovir u svojoj sobi, a Martinu će, upiše li Glazbenu akademiju, morati kupiti novi rog što će ih koštati 35 tisuća kuna.
Nisu požalili ni preseljenje u Zagreb niti kupnju stana usred krize iako im je ostalo još dvadeset godina otplaćivanja rata.
- Dolaskom u Zagreb dobili smo nešto što se ne da mjeriti novcem - kulturološku slobodu i bolje obrazovanje za djecu - kaže Nataša. - Svima nam je bolje. Ovdje će profitirati i naša djeca.
Nataša je inače redoviti gost kazališta. Unatrag mjesec dana bila je na predstavama u ZKM-u i ITD-u, a sa suprugom se upravo spremala na koncert Cubisma.
- Izlazimo puno više nego ranije, sad kad su djeca odrasla, imamo više vremena za sebe. Najviše dajemo za kulturu, a otmjene večere i luksuzni hoteli nas ne zanimaju - kažu. Hrvati inače na restorane troše tek oko 2,4 posto svog novca, a primjerice Španjolci punih 18 posto. Istovremeno, na kulturu trošimo oko 5,3 posto primanja, a Slovaci i Česi dvostruko više - gotovo deset posto.
Uštede na odmoru
No Hrupeci, osim što ne večeraju, uglavnom i ne ručaju u restoranima, a hranu rijetko naručuju dostavom. Zbog obaveza su rijetko svi zajedno, ali Nataša redovito kuha, a sve više joj pomaže i Dario, pa djeca ponekad podgriju hranu kad se vrate kući. Zbog namirnica obitelj automobilom odlazi dvaput mjesečno u shopping centre u veće nabavke, ali gotovo svaki dan po sitnice odlaze u lokalni dućan.
Hrana im je sve veća stavka u proračunu. Obitelji iz kategorije Hrupecovih na hranu daju oko 37 tisuća kuna godišnje, dakle 27 posto svojih primanja, za odjeću i obuću osam posto, za stanovanje i energente oko 12 posto, za namještaj 5 posto, a za telekomunikacije daju 5 posto. Dakle godišnje oko 140 tisuća kuna, a onih 60 tisuća što im ostane pojedu krediti.
Hrupeci sve manje troše na odmor - ne skijaju, a ljeti odlaze u privatni smještaj. Posljednje dvije godine na otok Krapanj, u koji su se zaljubili.
- Ne zanima nas otmjeni smještaj, odlazimo u apartman kod ljudi koje poznajemo i boravak tamo nas malo košta, cestarina do Šibenika i natrag 300 kuna i jeftin najam - objašnjava Dario. Ipak, s određenom sjetom sjećaju se boljih vremena kad su si mogli priuštiti najam stana u Parizu na tjedan dana ili putovanje automobilom do Barcelone ili Amsterdama.
- Sada bi prvo djeci platili tečaj engleskog u Londonu i bili jednako sretni - dodaje Nataša i kaže da su nekada u odnosu na primanja puno putovali jer bi Darijeve poslovne putove spojili s izletima i tako dosta uštedjeli, a puno vidjeli.
- Sada su odlasci na simpozije u inozemstvu zbog rezanja u znanosti ravna snu - objašnjava Dario. Kaže kako se bavi gama-astronomijom, najmlađom granom astronomije i u sklopu toga u suradnji više zemalja kao jedan od desetero hrvatskih znanstvenika sudjeluje u istraživanju svemira pomoću posebnih teleskopa koji su smješteni na Kanarskim otocima. Država financira hrvatski dio projekta i tu su nastali problemi. Dario i kolege su obavezni sudjelovati na godišnjim sastancima i zadnji su platili iz svog džepa jer su doznake ministarstva kasnile nekoliko mjeseci. A onda su dopisom obaviješteni da za studeni i prosinac te doznake neće ni biti uplaćene.
- Puno je gore što smo se ugovorom obvezali sufinancirati održavanje teleskopa. Riječ je o tek nekoliko tisuća eura s kojima Hrvatska sudjeluje u tom programu, ali kako nema novca, samo mi i Granada sredstva nismo uplatili. Bilo je prilično neugodno pojaviti se na sastanku i čuti kad su nas prozvali - govori Dario.
Minuse Hrupeci krpaju honorarnim poslovima - Dario kao znanstvenik povremeno radi stučne redakture ili za natjecanje iz astronomije sastavlja zadatke, pa se tim novcem pokrivaju ranije nastali dugovi. No to s druge strane znači da Hrupec nema slobodne vikende, a često ni blagdane.
Opreznija generacija
U jednom se sigurno slažu - godina pred nama neće biti ništa bolja, a slične su i prognoze ekonomskih stručnjaka. No višegodišnja recesija stvorila je puno više problema od samo onih financijskih.
Andrijana Mušura, doktorica psihologije, kaže kako je kriza načela i druge društvene vrijednosti.
- Mnogi su uvidjeli da im je potrošački stil po načelu zaduživanja i trošenja novca koji nije njihov loš i da se više treba štedjeti i planirati. Kod mnogih će doći do osobne refleksije i propitkivanja temeljnih vrijednosti - kaže Mušura, koja se slaže s tezom da će kriza iznjedriti generacije koje će neko vrijeme biti opreznije, nepovjerljivije i puno štedljivije - barem do sljedećeg ciklusa blagostanja.
- Ja sam spremna na dublju krizu i ne bojim je se. Važno je da smo zdravi, da živimo dan po dan i da ostanemo kreativni.
Smatram da se sloboda nalazi u čovjeku i ne opterećujem se materijalnim stvarima - kaže Nataša Hrupec, a Dario se boji da ustavna kriza i jačanje desnice naznaka da bi se mogao ostvariti scenarij koji je Brešan razradio u njemu dragom romanu “Država Božja 2053.”
bglavac
irida
edin.kecanovic
