Harville Hendrix: Kako naći i zadržati ljubav

(odlomci iz knjige)

            Želja za intimnom vezom je simptom duboke, ali neprepoznate želje nesvjesnog, manifestacija ljudske potrebe za cjelovitošću i povezanosti. Tvrdim da, kako bi se osjećali cjelovitima, potpuno živima, ljudskim bićima i zato da zaliječimo rane koje nosimo iz djetinjstva, moramo ostvariti vezu. Ovo zvuči prilično dramatično, ali vjerujem da je duboko istinito.

Suosjećam s onima koji žarko žele pronaći i zadržati ljubav. No, rad sa samcima može biti frustrirajući, jer često otkrivam da su nevjerojatne neznalice glede svojih očekivanja i ponašanja u odnosu prema vezama. Odrasli prema starim pravilima, a prisiljeni igrati prema novima, žele biti intimni s drugima prije no što su shvatili što intimnost jest, i prije nego su postali intimni sa samima sobom.

Mnogi samci usredotočuju svoje napore na usavršavanje vanjskih strategija, dok njihova unutrašnjost ostaje zanemarena i i neistražena. Žele pronaći savršena partnera, vjenčati se, a zatim voditi brigu o sretnom braku. Ono što oni ne razumiju je da se ništa neće promijeniti dok se oni ne promijene. Neće sresti zdravijeg i zrelijeg ljubavnika dok oni ne postanu zdraviji i zreliji.

No istina od koje ne možemo pobjeći, je da želimo li vezu, moramo si dati priliku da nekoga sretnemo. To znači da se morate izložiti. Nitko nikad nije sreo svoju partnericu ili partnera sjedeći kod kuće i čekajući da mu dostavljač izruči partnera iz snova. Ne mislim time da morate paradirati gradskim trgom sa svojom robom točno u podne, ali trebali biste sebi dati što je moguće više prilika da povećate broj potencijalnih partnera. Morate istraživati svaki put: mjesta gdje se okupljaju ljudi, skupine i klubove s posebnim interesima, tečajeve i druge aktivnosti.

No vjerujem da je to sve što možete učiniti na vanjskom planu. Beskorisno je pokušavati silom pronaći 'pravu' osobu. Samo vaše nesvjesno to može učiniti – i vjerojatno nećete biti suviše oduševljeni onim što će ono pronaći. Jedina stvar koju možete svjesno učiniti glede svojeg izbora partnera je odabrati nekoga tko je samosvjestan i voljan učiniti posao koji je potreban da bi došao do prave ljubavi.

Rješenja vaših problema nisu 'tamo negdje', zajedno s pravim stanom, autom ili haljinom, već u vašem prepoznavanju vaše slobode i snage da se razvijate, u vašoj namjeri da ostvarite promjene, da preuzmete odgovornost za ono što se događa u vašem životu – ukratko, da poduzmete putovanje prema svojoj vlastitoj zrelosti.

Ako ste ozbiljni u svojoj težnji da imate ispunjavajuću i trajnu ljubavnu vezu, morate biti ozbiljni glede svog samaštva.

Postoje četiri osnovne stvari koje trebate učiniti da se pripremite za partnerstvo:

1) učenje o vezama,

2) učenje o sebi,

3) savladavanje vještina potrebnih u vezama,

4) činjenje svega što možete da promijenite ponašanja i obrambene mehanizme koji vam onemogućavaju zadržavanje ljubavi koju ste našli.

To je vaš zadatak dok ste sami. Učinite li to, nećete imati problema u nalaženju partnera, i po svoj prilici, taj partner bit će sposobniji za ozbiljnu vezu i manje je vjerojatno da će vas frustrirati nego osoba koju odaberete (ili koja će odabrati vas) prije nego što učinite svoju domaću zadaću.

Naš 'slobodni' izbor partnera je proizvod našeg nesvjesnog. Ono želi da postane cijelo i izliječi rane iz djetinjstva. Radi toga ono nosi uokolo svoju detaljnu sliku 'pravog' partnera, tragajući za pravom kemijom. Ta kemija nije ništa drugo nego nesvjesna privlačnost prema nekome za koga osjećamo da će zadovoljiti naše posebne emocionalne potrebe.

Određenije, to je potreba da 'pokrijemo' nedostatak iz djetinjstva tako što će naši partneri ispuniti emocionalne praznine koje su ostavili naši nesavršeni odgajatelji. Kako to postižemo? Zaljubljujući se ludo u nekoga tko ima i pozitivne i negativne osobine naših nesavršenih roditelja, nekoga tko odgovara slici koju nosimo u sebi i za čijim utjelovljenjem nesvjesno tragamo.

Na nesreću, budući da sigurno izabiremo nekog s negativnim osobinama sličnim onima naših roditelja koji su bili prvi koji su nas povrijedili, šansa da će ishod biti pozitivan je slaba. Zapravo, većina ljudi koja je prošla kroz više veza izvješćuje da usprkos svojim najboljim namjerama uspijevaju pronaći iste probleme uvijek iznova.

Prihvatili smo zamisao da nesretni ljudi ne moraju ostati u nesretnim brakovima. Povjero­vali smo u to da kad se problem pojavi trebamo samo zamijeniti partnera, dok je prava istina da trebamo promijeniti način na koji živimo s tom osobom. Umjesto što se rješavamo partnera i zadržavamo problem, trebali bismo se riješiti problema tako da možemo zadržati partnera.     

Sastojci potrebni za pun rast i liječenje – pažnja, koncentracija, sigurnost, vrijeme, najdublja intimnost i puno zrcaljenje nas kroz našeg partnera – mogući su samo u braku. (Napominjem da je ovo izravan citat – osobno bih radije koristila termin 'predani odnos', jer smatram da je ovaj tip odnosa jedna od nužnih razvojnih faza, ali ne i krajnji cilj - no zaključak će donijeti svatko za sebe. KM) Elementi koji aktiviraju kemiju rasta – napetost komplemen­tarnih karakternih obrana, simetrične rane, nesvjesna privlačnost – pojavljuju se samo u braku. Putem predanosti da prihvatimo i liječimo rane onog drugog, da osiguramo sigurno sklonište u kojem će partner iskusiti svoju cjelovitost čitav život, možemo povratiti našu izvornu cjelovitost.

Prvo i najvažnije, gotovo je sigurno da ćemo naći partnere koji će postupati s nama, u kritičnom smislu, uvelike onako kako su to činili naši skrbnici, a mi ćemo upotrebljavati iste dječje trikove u postupanju s njima – i završiti jednako frustrirani. Naizmjence, ako nas naši partneri razočaraju kao što su to činili naši roditelji i ako naše reakcije iz djetinjstva nemaju nikakav učinak, mi (nemajući nikakav drugi model nošenja sa životom osim primjera koji su nam dali naši roditelji) ćemo postupati s našim partnerima onako kako su naši roditelji postupali s nama. To će ponovno otvoriti rane iz djetinjstva našeg partnera i on će nam odgovoriti onako kako je reagirao na svoje roditelje kad je bio dijete.

Nadalje, izgleda da stvari funkcioniraju tako što težimo izabrati partnera koji je zapeo u istoj ili susjednoj fazi razvoja kao i mi. Međutim, naši partneri vjerojatno su se prilagodili ranim frustracijama suprotnim mehanizmima: ako ste vi reagirali na iskustvo ignoriranja skačući da privučete pažnju, vaš partner možda je riješio isti problem postajući usamljenik koji ne treba ljude. Ta komplementarnost postaje izvor privlačnosti, ali i sukoba.

Jedna od istina koje je najteže prihvatiti je  da biste bili voljeni, najprije morate voljeti. Morate biti voljni rasti, mijenjati se i posvetiti iscjeljenju svog partnera. Biti pravim partnerom važnije je za dobru vezu nego odabrati pravog partnera. To zahtijeva mijenjanje dijela vas koji je sličan negativnim osobinama roditelja vašeg partnera. Paradoks leži u slijedećem: kad partneru dajemo ono što on ili ona treba da bi zaliječili svoje rane, otkrivamo potisnute dijelove sebe. Pomičući granice našeg naviknutog ponašanja kako bismo iscijelili partnera, iscjeljujemo sami sebe jer ponovno aktiviramo svoju evoluciju prema cjelovitosti. U tom dvosmjernom izliječenju ima neke predivne simetrije.

Znat ćete da ste blizu vrata raja kad vam se bude činilo da propadate u pakao. Demoni, glasovi iz prošlosti, stižu kako bi vas strahom odvratili od nagrade. Vaše se obrane lome, mijenja se struktura karaktera. Vaši najgori strahovi izlaze na površinu dok rušite red svojeg djetinjstva. Dolazi i očaj. No, vrata su probijena. Pad je zapravo oslobođenje. Tijekom putovanja do cjelovitosti prisile prepuštaju svoje mjesto izboru, žudnje nestaje – ništa ne nedostaje. Vi imate sebe i to je kraj putovanja jer ste ponovno pronašli svoj raj.      

 (Komentar: osobno smatram da je ova faza odnosa nužna za dovršavanje procesa iscjeljenja, ali ipak mi se čini da inzistiranje na isključivoj usmjerenosti na odnos može potaći određenu ovisnost o drugome. Smatram da bi se svaki pojedinac trebao u prvom redu usmjeriti na rješavanje uzroka problema unutar sebe, a kao nadopunu raditi u dogovoru s partnerom na tome da si uzajamno pomognu dovršiti proces radom na posljedicama. Moj je dojam da isključiva usmjerenost na posljedice izvornog problema može stvoriti neku vrstu začaranog kruga u kojem se vrlo sporo napreduje. No slažem se da je podrška druge osobe jedan od ključnih elemenata za postizanje potpune cjelovitosti. KM)

Kosjenka Muk