Na odlasku upita srce razum. Reci mi zašto si radio sve što si radio u svom postojanju. Razum odgovara.
Vidiš srce ti to naslučuješ isto kao i ja. Oboje smo bili teret našoj duši koja se trudila rasvijetliti naše postupke kroz život koji smo djelili. Izmučeni smo ti i ja, ali naša duša najviše.
Reci nam dušo, sad na kraju što ti misliš o svemu tome.
Umorna duša odgovara.
Kad odete znat ćete sve, sada vam mogu reći samo ovo. Svaka duša dođe u tijelo kako bi ga potsjetila da smo svi jedno. Kako bi stekla iskustvo rasta odabranog tijela, srca, i razuma, u tom tjelu gdje vas dvoje carujete. Svi smo povezani okovima stvarnosti vašeg prolaznog tijela. Putujete, radite, gradite, razarate. Što je ljubav vječnosti zaboravljate. Na putu svog rasta imate tu ljubav i podršku na koju se često ne obazirete, što je još bolnije negativno djelujete na svoje postojanja.
Svaka je duša boravila u raznim okruženjima dobrim i lošim, naučila mnogo, ali vas dvoje uvijek odlazite sa prazninom, čak i onda kad mislte da ste postigli sve.
Kad kroz svoje živote shvatite da u život idete zbog mene, svoje duše, više neće biti potrebe za dolazak. Do tada uvijek ćete odlaziti zbunjeni, željni odgovora na svoja pitanja. Odgovor je u vama, samo ga ne želite vidjeti. Vas dvoje ste moji i svoji mučitelji.
Kroz svoj život niste željeli shvatiti i prihvatiti što je svrha dolaska. Tako uvijek prije odlaska postavljate ista pitanja.