JEDINO VAŽNO NA SVIJETU

 

15. veljače

 

To j e divno: biti čovjek, živjeti.

Jednostavno biti čovjek. Gledati uvis, promatrati sunce,

cvijeće i u noći zvijezde.

Jednostavno živjeti, biti dobar, ne htjeti sve imati,

ne biti zavidan, ne jadati se ni žaliti,

pomagati, surađivati, tješiti,

posjetiti bolesnika, biti blizu kad te netko zatreba,

pobrinuti se za njega,

a sve to ne zato što moraš, nego zato jer ti se to

jednostavno sviđa, jer si čovjek, bližnji, jer živiš.

Znaš li opasnost koja prijeti ovom vremenu?

Mi živimo u vrijeme učinaka i isplativosti.

Ljudi pitaju: Čemu to služi, kako to funkcionira,

kako brzo ide, koliko donosi?

Čovjek je pod određenim pritiskom. Preopterećen. Računa.

Iz toga mora proizaći novac. A zaboravlja

da je ljepota življenja u trenucima kad ne računaš,

kad si jednostavno čovjek,

kad živiš jednostavno i zadovoljno.

Ljudi, doduše, žive sve dulje, ali ne uvijek i radosnije.

Oni još uvijek misle da j e čovjekova sreća: mnogo imati,

mnogo postići, biti dobro zbrinut, dugo živjeti. Odupri se.

Ti nisi stroj, ti si više od funkcije koju imaš,

više od svog položaja, više od zadaće i svog posla.

U prvom redu i na prvom mjestu ti si čovjek - da živiš,

da se smiješ, da voliš; jednostavno: da budeš dobar čovjek.

A to je ono jedino važno na ovome svijetu.

 

PHIL BOSMANS