JAČI OD SVAKE SMRTI

 

1. listopada

 

D o b i o sam na dar sliku od jednog mladog slikara.

Umjetnik snažnih osjećaja. A slika zdvojna, bez utjehe.

Hladnim bojama oslikana je neka zemlja kojoj nema kraja,

prazna i napuštena. Ugašen je i posljednji tračak nade.

Na horizontu se vidi kako gori grad bogatih.

U prednjem planu stupaju ćetiri mršava lika.

Oni iz grada siromašnih, iz koliba od blata, nose golem

mrtvački sanduk prema jednoj pukotini što zjapi u zemlji,

a neka jadna spodoba očajna leži na tlu pružajući u zrak

dva batrljka ruku: očaj.

U sredini se javlja cvijet na dugačkoj peteljci.

Ali taj znak radosti strašna je iluzija, jer cvijet je mrtav,

peteljka je po sredini slomljena.

»Kruha i igara« naziva mladi slikar svoje djelo,

aluzija na propast Rimskoga Carstva,

a usporediva s našim društvom'potrošnje i provoda.

»Daj im kruha i igara, i moći ćeš s ljudima raditi

što god želiš.«

Ali rado bih da je na toj slici nešto drugačije.

Dao bih cvijetu šansu.

On ne mora biti slomljen i mrtav.

Ja vjerujem u ljude

i vjerujem u neumrlost ljubavi.

Mnogi mladi ljudi izgubili su tu vjeru.

Oni moraju s onu stranu sve očajne praznine

ponovno otkriti iskru u čovjeku, koja se zove duh,

koji budi život i jači je od svake smrti.

 

PHIL BOSMANS