Potaknuo me manu na razmišljanje o vođenju dnevnika, a onda se nit odmotala u nekom sasvim drugom smjeru.

Vodila sam kakav  takav dnevnik godinama...ako ništa drugo bilježila bih "one" datume u mjesecu, evidencije radi. Od svega toga, danas, ne znam ima li vajde ali znam da mi je jedan uvid koji sam zabilježila nekog sivog dana otvorio pogled na funkcioniranje pogleda u promjeni raspoloženja.

Pogled na pogled; vozila sam tako nekog sivog dana seoskim putem kroz šumarke i livade a u glavi prebirala neke sive misli. Odjednom me visoko stablo uz cestu navelo da dignem pogled do samog vrha.

Bio je to jablan bez lišća s nekoliko zadnjih kasno jesenskih listova na samom vršku vrha jablana.

Pogledam u tih nekoliko listova pa mi pogled klizne još više prema nebu. U tom trenutku osjetim ugodu u oba oka i zatiljku. Doslovce fizičku ugodu opuštenih mišića oko očiju.

Istog trena promijeni mi se i raspoloženje iz sivog u modro. Isprave mi se ramena i duboko udahnem. Promjena u cijelom tijelu!

Te sam večeri to otkriće detaljno zabilježila u svoj dnevnik. Međutim, nikad kasnije nisam otvorila tu stranicu…doživljaj listića na vrhu opustjela jablana urezao mi se duboko u pamćenje ali i u svakodnevne navike.

Otad tu sitnu vježbu prakticiram čim primijetim da mi pada raspoloženje. Čim osjetim sklonost grintanju, smjesta podižem pogled navrh nekog stabla ne bih li podigla energiju. Što je najgore, taj je prijelaz s pogleda na stablo, na pogled na nebo, posve fiziološka promjena koja donosi ugodu. Barem meni.

Probajte i vi; stanite pred neko drvo (ni predaleko ni preblizu) tako da ga možete obuhvatiti jednim pogledom očiju ali uz blago podizanje brade i zabacivanje glave. Prije nego što pogledom dosegnete nebo možete dodati ovo: na tren sklopite oči, pogledajte u križ, otvorite ih i pogledajte kroz vrh krošnje u nebo. U prostor između zemaljskog i nebeskog.

Slijedi instant opuštanje uz duboki uzdah i promjenu emotivne energije. Isprobano bezbroj puta i uvijek radi!     

P.S. Sad sam otkrila da je i fotografija uz manuov tekst upravo pusta krošnja nekog stabla.