Pitam se..zašto u nama postoji potreba da budemo u pravu?
Zar ne bi bilo bolje svoj stav "dokazati" ljubavlju?
Naravno, dok pitam već mi je jasno, da pita gospodin Um..
Srce ne pita, ono samo voli..sve..i svakoga i ne mjeri..samo daje..
Ne kaže nikome , e sad je dosta ljubavi, moram ostaviti i za druge..
Kad ćemo početi slušati Srce?
Opet um, pa opet srce..
pa opet um, srce, srce...
opet um.. pa srce, srce, srce...
I tako u dijalogu između uma i srca..polako prevaguje Nepitanje..
Događa se Ljubav..