Isus, Marija Magdalena, tajne gnostičkih evanđelja | |
U zadnje vrijeme dosta čitam o tome.Smatram tu temu jako interesantnom ali i intrigantom. Trenutno čitam knjigu Templari koja imam dosta sličnosti s knjigom Sveta krv, sveti gral. Fascinira me kako zapravo većina kršćana slijepo vjeruje u crkvu i bibliji i uzima to sve zdravo za gotovo, kao najveću istinu na svijetu, a zapravo na kraju kad svi sakriveni spisi dođu na sunce otkrit će se nekakva potpuno deseta priča, nekakva potpuna drugačija istina. "Marija Magdalena je izazvala uznemirenost u našem dobu kada su autori knjige Sveta krv, sveti gral izjavili da je ona bila Isusova žena. Većina je ljudi tu pretpostavku tada prvi put čula) iako ona postoji već dugo. Krivnja povezana s seksom, toliko je duboko ukorijenjena u našoj kulturi da mnogi smatraju bogohulnom i gnusnom bilo kakvu pretpostavku o tome da je Isus imao seksualnu partnericu - makar i u konteksttu monogamnog i sretnog braka. Ideja o oženjenom Isusu i dalje se općenito smatra potpun nemogućom, a u najgorem slučaju, vražjom izmišljotinom. Međutim, postoji mnogo razloga da povjerujemo kko je Isus doista održavao blisku vezu s nekim- a to je najvjerojatnije bila Marija Magdalena." |
Nedavno sam pročitala još jednu knjigu na tu temu. Napisala ju je Margaret Starbird (Naslov: Žena s posudom od alabastera ) to je posuda u kojoj je Marija Magdalena držala nar kojm je pomazala Isusa Krista)), američka znanstvenica koja je cijeli svoj život bila velika kršćanka i vjerovala u doktrinu rimokatoličke crkve. No, u ruke joj je došla knjiga Sveta krv, Sveti Gral (već sam ju spominjala - jedna od glavnih tvrdnji te knjige je da su Isus i Marija Magdalena bili oženjeni) koja ju je šokirala "svojim krivovjerjem". Zbog toga je krenula u potragu za dokazima kako bi pobila te bogohulne tvrdnje.
No, umjesto toga pronašla je nove i uvjerljive dokaze da je vjerojatno sve to istina. Proučavajući religiju, umjetnost, književnost, simbolizam, povijest, mitologiju došla je do dokaza da se takvo alternativno objašnjenje već stoljećima čuva u narodu i da ga je rimokatolička crkva nemilosrdno proganjala.
Najviše me dojmio zaključak autorice o tome što je negiranjem Marije Magdalene zapravo postignut gubitak ženskog načela u našoj kulturi, a stalno se uzdizalo samo muško načelo. "To je imalo katastrofalan učinak na našu civiliizaciju. U našem modernom svijetu dominiraju muške osobine i stavovi, rasprostranjen je kult obožavanja sinova, koji previše često stvara iskvarene i nezrele muškarce - bijesne, frustrirane, umorne od svijeta i često opasne. Negiranjem ženske strane božanstva, partnerice muškom božanstvu zapravo je narušena ravnoteža koja je dovela do iskrivljenih vrijednosti u svijetu. Muškarci lišeni svoje druge polovice traže ekstazu na pogrešnim mjestima: u nasilju, moći, materijalizmu, ne razumijući da će jedno postati samo u odnosu sa ženom (ne da sada negiram istospolne veze, no bit je sjedinjenja dviju srodnih duša koje se nadopunjuju). Ondje gdje se ne vrednuje, tj. priznaje žensko načelo muškarac ne ostvaruje bliskost sa svojom partnericom, svojom "drugom" polovicom. Tada svoju energiju ne može kanalizirati u ljubavni odnos budući da je ne smatra dovoljno vrijednom.
Naše štovanje isključivo muške slike Boga istodobno je i iskrivljeno i opasno. Prema načelu "Kao na nebu tako i na zemlji" muške sklonosti i muška dominacija uzrok su stvaranja društvenih institucija utemeljenih na "muškom" obrascu, u kojemu je moć koncentrirana na vrhu, a izrabljivane mase zarobljene na dnu. To je model diktatorskog društva i ugnjetavanja. U društvu u kojemu žensko načelo zauzima ravnopravan položaj djeca dobivaju brižnu njegu, a udovice utjehu, potiče se bavljenjem umjetnošću, književnošću, glazbom i plesom, djetinjstvo je radosno, rad produktivan, a ljudi žive u skladu."
Alternativna verzija kršćanstva uključuje i žensko i muško načelo ravnopravno. To se naziva Sveti Brak (Hireos Gamos).