Nikad nisam dobro barato riječima niti pisanjem. Nikad nisam volio satavljat sastave i nisam znao dobro slagat rečenice pai kad bi u školi pisali sastave onda se zvalo zadaćnice dobivobi 2 ili 3. Nekako neznam da li ovo ima veze sa ovim portalom, da ja sad ovdije nešto pišem ali jednostavno imam potrebu i to mi daje neko olakšanje. A ovo što pišem ovdi je jednostavno je iz srca pa što bude.
Za sve je kriv ovaj Magicus i ove nevjerojatne poruke, priče, istine srca i duše. Čitajući sve te poruke jednostavno me nagoni na razmišljanje i povezivanje stvari i nevjerojatnih poveznica svim sa svačim.
Nevjerojatno je to kako čovijek a to mislim na sebe može biti zatvoren i ne primječivat sve iskaze ljubavi bližnjih i okoline i ne primjećivat kako je život dragocijen. Kako čovjek može nisko past i ne bit čovijek a pokrečat ga "ništa". Neznam neke stvari jednostavno tako moraju bit,nešto se mora poklopit mora se dogoditi neki klik.
Uvijek sam volio ovakve duhovne teme, tražio uzroke razloge vjerojatno to radimo svi neko prije neko poslje. Ipak se treba dogoditi taj klik, meni i kad bi se dogodio jednostavno bi nestao (kako bi vi ovdje rekli maya) to bi bilo jaće, e ta maja.
I sad kad ovo pišem pitam se jesam li ja normalan pišem nekim nepoznatim ljudima koga briga za tvoje filozofiranje ali mi se ipak čini a dobro mi sečini da smo tu ljudi sa sličnim idejama, razmišljanjima, težnjama.
Samo čitajući poruke od Kaje pa Sai Babine poruke otvorio mi se čitav spektar povezanosti svim sa svačim i tek sad mi imaju smisla Isusova vijera, tek sad mi ima smisla Isusove riječi, tek sad mi je smisleno što je to pohlepa, mržnja, laž.
Vjerovo sam ja da postoji ljubav al je nisam osjećao vjerovo sam ja da postoji nada alje nisam osjećao. U istinu tek sad vidim koliko sam radio problema drugima i najbližima nenamjerno ali opet...
Nekako imamo sve to u glavi ali ne osjećamo, otupimo i postaneš glumac loš glumac. Kako se neke stvari poklope ja to neznam ali znam da treba ustrajat i ustrajat. Neznam dali još ima mijesta ali ljubav je tu nada je tu i idemo dalje.