... rođena sam jedne hladne večeri u veljači 2002. godine u jednom prigradskom naselju grada Zagreba. Koliko se sjećam imala sam još 3 brata i 2 sestre. Sjećam se i mame koja nas je pazila, mazila, tetošila..., ali je često nije bilo. Odlazila je tražiti hranu da bi nas mogla imati. Bila sam prelijepa crno bijela curica sa smeđim oko glavice i nešto na šapicama. Imala sam, a i sad imam dugu sjajnu krasnu lesijevsku grivu tako da mi svi kažu: ti si mini-Lesika. I onda... mame više nije bilo.. svi smo nekud odlutali, samo sam se ja vraćala tamo gdje sam rođena, u tom prostoru za koji sam jedino znala. I onda sam se krala po placu, uzimala hranu koju su mi davali.. uzeli su me u jednu obitelj.. okupali, igrali se sa mnom... i izbacili me van... od tad sam se bojala voziti u autu...uzeli me i u drugu obitelj, sve redom i opet ista priča... i tako sam lutala tim naseljem na rubu grada, neki su me uzimali, kupali i vraćali me van kad su vidjeli da sam curica. I tada, jedne subote... okupanu su me opet bacili van na cestu.. dolutala sam pred jednu veliku zelenobijelu zgradu, legla ispod auta i šutjela.... cijeli dan su me žene hranile, ali ja nisam išla nikome... tad je izašla jedna žena sa velikim psom i zaobišla me...  ja sam ostala ispod auta... i onda sam čula isti glas one žene što me zaobišla kako s nekim priča na balkonu: „ja to ne mogu gledati.... uzet ću je“... nisam znala o čemu se radi i što pričaju, samo je druga žena pitala: „a kako ćeš sa njih dvije?“... onaj prvi glas je rekao: „ne znam..., ali ovo ne mogu gledati.. uzet ću je..“... došla sam kao druga, jer je ta žena već imala jednu stariju curicu i od nje sam naučila sve što sam trebala znati. Na žalost, ona je otišla 23.8.2003. na bolje mjesto i od tada sam na tom balkonu, lajem pričam svojim psećim jezikom i upozoravam: ako kipi voda za kavu ...U travnju 2009. sam bila jako bolesna, završila sam na operaciji... spasila mi je život ta dobra doktorica, pseći anđelek mi je spasila život.. opet sam na svom balkonu... lajem, upozoravam, ako kipi voda za kavu i ... volim onu ženu mekog glasa što me uzela... i volim onog njenog muža što je došao 2 godine nakon mene.. ipak sam ja jedna mala curica... ime mi je Šuška :).. moja slika je na njenom uredskom stolu ... :) ipak sam stvarna, nisam izmišljena... :)