Dragi moji virtualni prijatelji! U ovaj "paralelni" svijet sam upala ko neki padobranac koji je, vjerujući i ne provjeravajući ispravnost, u jednom trenutku  shvatio da je izgubio tlo (helikoptera) pod nogama i da mu se padobran baš i nije otvorio... Zatekla sam se kako lamatam rukama i nogama ne bih li ublažila pad, al sam se (u nekim stvarima) tako fino prizemljila da se još uvijek "krpim". Bilo kako bilo, uletjela sam tu, k vama, želeći vam razvući osmijeh na licu. Kao što ste mogli i sami primjetiti - moji su hobiji: razgovor uz kavicu, prijateljsko lupkanje, točkanje vina, plesanje s ljudima koji mi hrču na ramenu, sitne akunpukture (čitaj: podbadanja i bockanja), pričanje viceva, škakljanje ljudi koji nikako da se nasmiju,... i tako... ima toga još! Kratko rečeno, ja vam tu glumim - dvorsku ludu, čini mi se. Dvorska luda - jedanaesti najgori (ljetni) posao! Ha, ha...

   Ali... šta ću! Kud god, u realnosti, krenem, mislim na vas. Gdje li je sad ona "moja ekipa"? Šta rade? Bućkaju li se u pjeni radosti? Piju li kavicu? Ili se svađaju? Ja mrzim, mrzim svađe! Jako volim osmijehe. Kad je netko sretan, i sama sam sretna. Kad je mojim prijateljima dobro, meni je - još bolje!

   I tako... ništa se ne događa bezveze ni slučajno (pusa!)... sve ima svoj razlog... pa valjda i ovaj moj boravak tu, s vama, ima neku svrhu. Zapravo, ako uspijem unijeti dašak radosti i sreće u život makar nekolicine vas, moja će misija na ovoj stranici biti ispunjena.

   Da samo znate kako ste svi lijepi i slatki u mojoj mašti! Prosto bih vam uštipnula obraze! Svi ste... u najboljim godinama. Svi ste se stisnuli u mom srcu i sve vas ljubim!

   Pojedine riječi, pjesme, brojevi... bude mi neke sasvim nove asocijacije. Hm... zanimljivo! Ponekad... šašavo, da!... skvrčim se u zemljin zagrljaj, među cvijećem i sanjam, sanjam... I mislim se... sve će biti dobro... što god da se dogodi... ja sam ipak kugla i vrtit ću se i dalje! S osmijehom!

   Dragi moji... upala sam ovdje... naivna i iskrena... i ovoj novoj - virtualnoj igri učim pravila. I žmirim, žmirim... i tražim sebi slične... I igram se, igram! Jer, kao što gospodin Gruden (kapa dolje) reče: "Jadan je onaj tko ovaj život shvaća ozbiljno! Jer, život je samo... igra!"