Infarkt miokarda

Kad je svaka minuta važna

Srčani udar brutalni je rezultat dugotrajnog tihog procesa - arterioskleroze. Ako su koronarne arterije samo djelomično ovapnjenjene govorimo o angini pektoris. Ako se žile i dalje ovapnjavaju te time suzuju kanal krvnog suda dolazi do srčanog udara – infarkta.

Rizični faktori

Rizični faktori kardiovaskularnih bolesti dobro su poznati. Arterioskleroza (ovapnjenje arterija) je dugotrajni fiziološki proces koji dovodi do udara (povezano sa smanjenim dotokom krvi u srce) a to je upravo ono što se događa pri srčanom udaru.

Neki čimbenici, međutim, ubrzavaju njegovu evoluciju:

·        kolesterol koji djelomično ulazi u sastav arterijskih pločica

·        povišeni arterijski tlak koji tri puta umnožava opasnost od koronarnih bolesti

·        šećerna bolest koja može nagrizati unutarnje arterijske stijenke pa time  2,5 puta povećati opasnost od udara,

·        pušenje duhana umnožava opasnost dva puta

·        nasljedni faktori iznose oko 30 posto rizika od udara

·        pretjerana debljina, sjedilački način života i stres.

U suvremenoj dijagnostici pri donošenju dijagnoze sve više se ide procjeni onoga što se zove “apsolutni kardiovaskularni rizik”, a ne više uzimanju u obzir jednog po jednog faktora rizika. Drugim riječima, prevencija će ovisiti o dva zbroja: 

* Kod pacijenta je izražen samo jedan faktor opasnost (na primjer jaka hipertenzija). Strategija je   tada relativno jednostavna, a sastoji se u nastojanju da se snizi arterijski tlak.

·        Pacijent je   “ograničen” na nekoliko parametara (umjereno puši, tek je neznatno iznad normalne tjelesne težine, arterijski tlak je blago povišen, ne bavi se tjelovježbom, itd.). Ovdje dolazi do izražaja taj “apsolutni kardiovaskularni rizik” u punom smislu riječi. Tu se moraju poduzeti multidisciplinarne mjere prevencije, a ni jedan se od rizičnih faktora ne podcijenjuje.

·        Važno je znati još nešto; ove rizične faktore treba smanjiti čak i onda kad je pacijent već doživio manji udar jer će mu smanjenje (prestanak pušenja, skidanje kilograma, normalni tlak…)   pomoći da spriječi snažniji udar.

Nakon što ste pozvali hitnu pomoć…

* Polegnite pacijenta i smirite ga (u slučaju gušenja bolje je da je u poluležećem položaju)

·        Ne ostavljajte ga samog do dolaska ambulantnih kola

·        Ne dajte mu da išta pije

·        Ne dozvolite da se miče ili napreže

·        Otkopčajte sve što bi ga moglo stezati i gušiti

·        Nadgledajte puls, disanje i budnost

·        Ako je žrtva pri svijesti, pomozite mu da uzme lijekove (ako ih ima) – Trinitrin

·        Čak i da ste opskrbljeni materijalom ne dajte mu sami intramuskularnu injekciju da ne bi došlo do kontraindikacije na tromb koji bi se mogao negdje odvojiti.

Simptomi:

U većini slučajeva pacijent ima znakove upozorenja da se sprema nešto opasno pa ih treba uvažiti i smjesta konzultirati liječnika.

Ne oklijevajte pozvati hitnu ili vatrogasce. Prognoza toka bolesti ovisi velikim dijelom o tome koliko se brzo interveniralo i koliko je brzo pacijent stigao u bolnicu na intenzivnu njegu.

Klasični oblik udara manifestira se bolom u grudnom košu koji se produljuje na deset petnaest minuta, a zatim pretvara u osjećaj stezanja. Bol se ponekad proteže na čeljust, leđa, ramena, ruke, šake (pogotovo na lijevu stranu tijela) ali i u predio želuca. Pacijent može osjećati mučninu, povraćati, znojiti se, pasti u stanje tjeskobe, problijediti…Pada arterijski tlak. Ali klinička slika nije uvijek tako spektakularna. Bol se može lokalizirati samo u čeljusti, ili mogu prevladat samo probavni poremećaji.

Pregledi:

Elektrokardiogram je jednostavan i bezbolan način da se potvrdi prvobitna dijagnoza, a uz to i odredi koje je područje srca pogođeno. Na osnovu rezultata kardiograma donosi se o odluka o zadržavanju pacijenta u bolnici na liječenju. Karidiogramski pregled bitan je i kad se ne radi o udaru jer daje sliku o stanju srca i ukazuje je li pacijent možda ranije doživio manji udar koji je prošao neopaženo. Drugim riječima dobro je upozorenje pacijentu da promjeni način života prije nego ga zadesi drugi fatalni udar. Pažnja! Ako se pacijenta podvrgne kardiogramu dan prije udara, kardiogram neće zabilježiti nikakve najave udara ako nema arterijskog začepljenja.

Elektrokardiogram uz napor nikako se ne radi kod pacijenta koji je doživio udar nego služi da bi se otkrile nepravilnosti u radu srca ili, na primjer, dijagnosticirala angina pektoris koja prethodi infarktu.

Ekokardiografija omogućava vizualizaciju posljedica udara na srčani mišić. Radi se o bezbolnom pregledu za koji nisu potrebne nikakve posebne pripreme.

Koronografija je nešto invazivniji pregled, a prakticira se samo onda kada postoji osnovana sumnja da se radi o infarktu.  Sastoji se u radiološkom pregledu koronarnih arterija u koje se ubrizgava kontrastna tekućina pa se tako ogledavaju eventualna zakrečenja arterija.

Liječenje:

Bolove treba stišati ne samo stoga što su jaki već i zato što mogu povući za sobom posljedice na neurovegetativnom planu. Lijekovi protiv bolova koji se u tom slučaju propisuju na bazi su morfija. Treba ograničiti širenje nekroze, a s njom i kroničnu srčanu insuficijenciju ili poremećaje u ritmu otkucaja srca, te prokrviti srce (stvoriti nove krvne sudove).

Trombolitici, lijekovi koji se koriste za rastapanje ugrušaka, pomažu pri infarktu miokarda. To su uspješniji u tome što se brže dadu pacijentu unutar prvih šest sati nakon udara. Mogu se dati u bolnici ali isto tako već i u ambulantnim kolima.

Slično tromboliticima, aspirin je uvijek od pomoći jer, zahvaljujući svojim antikoagulantnim svojstvima, pridonosi fluidnosti krvi i prepolovljavanju smrtnosti pacijenata.

Daju se i drugi medikamenti: trinitrin, beta-blokatori, kalcijski inhibitori, enzimski inhibitori i inhibitori enzimske konverzije.

U nekim slučajevima radi se angioplastika. Kroz urez u preponi uvodi se kateter s malim balonom koji se napuhne kad se uvede kroz femoralnu arteriju do željenog predjela srca. Usput čisti arterijske stijenke od ateromskim nakupina.

Nakon infarkta:

Ako je pacijent imao sreću da preživi udar u postinfarktnom stanju radi se na smanjivaju rizičnih faktora pod redovitom liječničkom kontrolom. Svakodnevni život može biti i dalje normalan. Radi li se o obnovi spolnih odnosa, smatra se da je pacijent spreman ako se bez simptoma može popeti stepenicama barem dva kata. Kako je svaki slučaj zaseban i ima svoje karakteristike, dobro je posavjetovati se s karidiologom kad se se pacijent sprema na neku promjenu – bio to izlet, odmor, promjena mjesta boravka, tjelovježba itd.