Na raskršćima,ili raskrižjima puteva koji se prepliću,po labirintima postojanja,po našem izboru,po volji kojom darujemo ljubav i svjetlost,po dugačkim pošljunčanim stazama naših traženja i nalaženja,naših lutanja,naših plakanja,naših borbi sa licemjerjem,sa bahatošću onih koji misle kako na to imaju pravo,prepoznajemo bit stvarnosti,stvaranja i očeve bezgranične ljubavi satkane u biseru mudrosti...ovi dani koji lagano klize...koji donose mir...koji kristaliziraju spoznaje u prekrasne dijamante...bili su neophodni da bi ova duša pronašla ono što je nekada davno bilo izgubljeno.

  Lepršavost krila obasjanih jutarnjim suncem,rosa,ah,rosa kao dijamanti na tratini zrače prekrasnu harmoniju...i danas...jedinstvo neba i jedinstvo postojanja struji mojim venama...priroda daruje toliko topline,toliko ljubavi,i znam...sada sam u gnijezdu,u krilu svije majke obasjana beskrajnom ljubavlju ...i...dok me miluje jutarnja zraka sunca,nježno kao dodir andjela...ja znam zašto sam tu i otvaram svoje misli i svoje srce i uzvraćam ljubav svemu sto je oko mene...toliko nježnosti na listu maslačkove latice...