I nek' mi netko kaže da ljubav nije zlato što sja

Je li ljubav samo riječ ili nusproizvod naše percepcije? Ovaj post posvećujem jednoj budali koji je čini mi se svjestan svoje pogreške :)
Oprosti XY, nisam se mogla suzdržati i da znaš ništa ti još nisam rekla, što kanim…ali pustimo da vrijeme odradi svoje…pa da mogu imati monolog
Hm, uvijek se pitam kako u moj život periodično uleti neka budala, za koju isprva mislim da je normalna osoba :)
Žuljaju me prsti…ma lupam se po njima da ne pišu….ali glava ne da…jer, kako volim kad sam u pravu. Da, moram izreći što mislim, u suprotnom pukla bih…kod mene što na drumu to na umu
Uvijek sam se pitala što se ljudima dogodi da u zrelim godinama naprave neku glupost koja će im donijeti napor i žaljenje kada prođe nekoliko godina. Uz sve iskustvo koje su do tada stekli. Kada si u pedesetima neminovno je da ćeš ići prema šestoj deceniji, i to tijelo se ponaša i izgleda u skladu s godinama. Snaga iz dvadesetih i tridesetih, pa i četrdesetih neće se vratiti. I onda si natovare teret na leđa koji ne mogu samo tako skloniti negdje na stranu i zaobići ga jer godine idu od pedesete prema šezdesetoj.
Sretnem poznanika prije nekog vremena, pozdravimo se, pogledam njegove oči, bezlične, bez sjaja…pomislila sam, pa čovjek ima sigurno nekih poslovnih problema…ova korona sve nekako poremetila….a kad ono prije tri dana s društvom na kavi i kažu oni meni - jel' ti znaš novosti? Koje? - pitam. Znaš da XY…. čeka dijete, uhvatila ga neka koja je nekada šetala po pistama.
Pogledam onako zbunjeno, šutim i glavom mi prođe pa on ima skoro 50 godina, ona 17 mlađa, sin 26, drugi 24, kćer 15…pa Bog te neće što je njih spojilo
Vratim se na bezlične oči bez sjaja. Pa zar čovjek ako očekuje dijete koje žarko želi ne odražava sreću svojim govorom tijela? Zar nema sjaj novog života u očima? Što je tu problem?!
I onda je krenulo… čuli i drugi ljudi u kafiću što pričamo mi za stolom i svi se ubacili u priču, oni koji s njime svaki tjedan druže, komentiraju…nekretnine su to, lova i onaj bijesan auto koji vozi…svi ju poznajemo i znamo da je od samog početka dobro zbrojila dva i dva …
eto...kud god se okreneš nikako se maknuti od računovodstva :) uvijek neka zbrajanja, kalkulacije, prebacivanje od tebe k meni... mašala :)
Dobacuju i drugi ljudi iz kafića:
Sin 26, a ona 31...samo da se ne posvade tata i sin…
Ma voli ga do zadnje kune!!
Do nedavno ih je vezalo prijateljstvo, a sad ih vezu novci.
Prirodnije bi bilo da je ona u vezi sa njegovim starijim sinom.
Bit će maćeha iz snova za njegove sinove.
Bivša mu izgleda kao avion za ovu kak' ti miss sponzorušu
Navodno su ju sinovi W… i Q… razradili za tatu..
Ružne riječi…a istina je…koja?
Njih dvoje zajedno nigdje na vidiku…Ona sama u kazalište…On vjerojatno negdje u nekoj polusjeni izlazi sam…možda ga je sram, možda je shvatio da imati dvadesete i dijete nije isto kao i imati pedesete i dijete.
Bivšu je ljubio u javnosti, bio je ponosan na njezin uspjeh…oči su mu se sjajile …dok je njihova ljubav trajala. I još je uvijek u sjeni bivše, njezinog izbora muškarca poslije njega.
I uvijek je bio u njezinoj sjeni, jer ona je bila ta koja je držala četiri kuta kuće, obrazovana, odgajala njihove sinove i kćer dok je on trčao negdje po svijetu. I zato je njegova pojava tada odražavala ponosnog muškarca, na svakom koraku pokazivao što je ljubav muškarca i žene. Ponosno ju je pokazivao svima.
Sada ima oči starca bez sjaja…i čeka dijete sa 17 godina mlađom…
I nek 'mi netko sad kaže da je ljubav samo riječ i ništa više i ništa manje :)
_{još jednom kako bi se reklo - mašala :)}