Pitanje staro koliko i čovjek...

Koliko možemo ili ne možemo, bez muške polovice..

Ne one u nama, koje većinom ne priznajemo, nego one druge, sa kojom odabiremo životni put,  one naše druge polovice, sa kojima dijelimo dobro i zlo..

Da samo napomenem, niti većina njih ne priznaje u sebi ženski dio, i zato dolazi do silnih pretjerivanja, i macho sranja..

Ali nisam o tome htjela pisati.

Ponavljam pitanje, koliko možemo ili ne možemo bez njih?

Možemo bez njih, kada  postanu bukvalno muške svinje, i namjerno nas učine ovisnicima o njihovom organu, za kojeg misle da se bez njega ne može..

Ne možemo bez njih, kada seks koriste kao najljepšu nadopunu svim drugim stvarima koje čine za nas, i nikad ne koriste svoju seksualnu moć, da vladaju nama...

A često baš to čine..

Lijep je osjećaj kada si jedno sa voljenim bićem,  kada zajedno otplovite u svijet, gdje na trenutak tijela ne postoje..

Lijep je osjećaj, kada poslije toga nema  razilaženja i razmimoilaženja..

Muškarci znaju kako mogu dobiti ženu.

Povežu se sa njenom najnježnijom stranom, i ako ne znaju to otvaranje cijeniti, postaju sadisti, bilo psihički, bili fizički..

Pa doslovno gaze to biserje koje im se pruža..

Ali opet ponavljam, koliko muškarci moraju nadići sebe, da ženu vole  kao sebe, i gledaju je na najviši, spiritualan način?

Malo je takvih..

Netko je konstatirao da na Zemlji živi 99% mladih, inkarniranih duša, koje tek  počinju učiti..

Vjerovatno u onih jedan posto su ubrojeni i muškarci, koji ženu gledaju i ponašaju se prema njoj, kao prema boginji.. Jer ona to jeste.. Kao što su i oni Bogovi za sebe..

Bude situacija, kada žene odustaju od traženja istinske spiritualnosti i božanstvenosti u muškarcu, pa se odluče za život sa ženom..

Gotovo savršen odnos..

Duša razumije dušu..

Tijelo je samo prijenosnik osjećaja..

Kako je voditi ljubav sa ženom?

Ne znam.. pretpostavljam, kao sam sa sobom...Bez vulgarnih konotacija.

Tu sam čista djevica.

Virgo...

Ali smatram da nitko ne može pričati o nečijim osjećajima, bar kad se o vođenju ljubavi radi, ako nije probao to što je trebao, možda...

Žena koja nije bila sa muškarcem, ne može nikad do kraja tvrditi, da taj oblik ljubavi nije dobar..

Niti trebamo osuđivati odnos žene sa ženom, ako nismo to doživjeli..

Sve ostaje na fikcijama, dok ne prođemo te puteve u istim cipelama..

Ja sam malo odmakla dalje..

ne osuđujem, ne prosuđujem.

mogu samo pričati o onom što sam doživljavala i nemam pravo pričati o nečemu što ne znam.

Ja sam negdje u području, gdje smo cijeli pretvoreni u ljubav, gdje gotovo samo pogled sa očima voljenog bića, izaziva ekstazu.

Gdje se energije ljubavi mogu razmjenjivati na daljinu, makar voljena osoba galaksijama bila udaljena fizički od tebe..

A kad se dogodi fizički susret, dodir gotovo i nije potreban..

Zagrljaj je utonuće u beskraj  sjedinjavanja, i beskraj poniranja u Jednoga..

Kada upoznamo takvo biće, osjećamo najdivnije vibracije Božanske ljubavi.. I htjeli bi tih vibracija još i još, rastopiti se u tom biću i nestati sa njim sa ovog svijeta..

Tu sam ja , negdje...

I mislim da ipak nije pitanje, možemo li bez muškaraca ili ne..

Mislim da je pitanje, možemo li  prihvatiti da nas ponekad vole i nesavršeno, ili ćemo se prešaltati na čistu ekstazu, bez tijela..