Prošla je godina bila godina vode u svim oblicima: kiša, tuča, snijeg, bljuzga, solika, mraz... Da poludiš! A prošla se godina oduljila u ovu 2011. Nemam ja ništa protiv vode ali kaj je previše, previše je! Stoga sam odlučila prkositi vodi, e pa neka ti bude, samo ti padaj i propadaj i isparavaj se i kristaliziraj i sve što već ne radiš. Zadnji mi je kišobran neki dan preokrenuo vjetar i s njim u smeće. Kabanici (reklamni materijal American Expressa koja je nekad bila od kvalitetne plastike a danas je šit)oderao se džep i pukla leđa, s njom u smeće. Šilterice ne podnosim a ni šešire...i čime da se onda branim od voda s neba? Baš ničim! Puštam ih da mi šibaju lice, da se slijevaju niz vrat, da mi upropaštavaju frizuru... A ja se osjećam sjajno, samo zato što se više ne branim, što kišu i snijeg prihvaćam kao davnog ljubavnika, što sam odlučila biti u ljubavi s elementima, što mi je drago i kad kiši i kad sija, što bolje vidim i tmaste oblake i sjaj Sunca. U biti provodim terapiju povratka iskonskim korijenima. I baš uživam!