STARI Grci imali su mnogo bogova, ali jedan je bio posebno zagonetan, javljao im se samo onda kada su spava1i ili sanjali, bio je to Hipnos - bog sna. Cudnovata stanja sna cine se potpuno nedokuciva, dogadjaju se izvan kontrole i volje pojedinca, pa ipak nekim stanjima sna ili bar slicnim stanjima (hipnotickog sna) moze se upravljati i s njima postizati cuda.
 

Svi smo bar jednom imali iskustva sa hipnotickim seansama koje se najcesce izvode radi uveseljavanja znatizeljnika. Tu sve izgleda neobicno i nedokucivo, hipnotizer se pokazuje kao sam bog Hipnos, on upravlja ponasanjem i reakcijama uspavanog i za gledatelje sve je obavijeno velom tajanstvenosti i cuda. Ipak, stvari nisu tako tajnovite, jer se danas o hipnozi i stanjima hipnotiziranosti dosta zna i s njima se uspjesno i bez opasnosti upravlja. Ako to rade strucni i dobro obuceni ljudi onda hipnoza postaje ne samo sredstvo uveseljavanja nego i metoda lijecenja.
 

Hipnoticko stanje obicno se odredjuje kao "izmijenjeno stanje svijesti" bilo da je do njega doslo spontano ili ga je netko izazvao izvana verbalnim ili drugim sredstvima. U ovom stanju sugestije se lako primaju i organizam postaje prijemciv za promjene u ponasanju i fizioloske promjene kao sto su: anestezija, ukocenost misica, promjene u kardiovaskularnom sustavu i druge. Sve se ovo dogadja u granicama funkcionalnih mogućnosti organizma.

SAN BEZ SNA

 

Hipnoticko stanje nije u potpunosti isto sto i san, jer se zadrzavaju i neke funkcije karakteristicne za budno stanje. I kao sto spavanje i san nisu dovoljno prouceni tako ni mehanizmi hipnoze nisu jos dovoljno poznati.
  

Elektroencefalografska istrazivanja pokazuju slicnosti ali i razlike izmedju prirodnog i hipnotickog sna, u kome osoba, ipak, ostaje u kontaktu sa okolinom i njenim poticajima, dok je istovremeno zakocila sve druge funkcije i rad ostalih regija mozga.
  

Postoje dvije grupe objasnjenja hipnoze' koje se medjusobno dopunjavaju i ne iskljucuju. Prva polazi od ucenja ruskog fiziologa i psihologa Ivana Petrovica Pavlova. Po ovom objasnjenju, pocetna stimulacija jednolicnim drazima (rijeci ili pokreti) dovodi do snaznog pobudenja u jednom dijelu mozga dok u drugima dolazi do kocenja kao i u cijelom ostalom zivcanom sustavu. Tokom uspavljivanja svjesnost polako nestaje i lagano se ulazi u tzv. hipnoticki san. U tom snu, za razliku od prirodnog, ostvaruje se kontakt sa hipnotizerom i njegovim sugestijama, sto omogucava da se po volji hipnotizera pobudjuju i koce pojedini dijelovi mozdane kore, odnosno potice izvodjenje ili kocenje mentalnih radnji ili tjelesnih pokreta.
 

Druga grupa objasnjenja zasniva se na pretpostavci da je hipnoza, u prvom redu, posljedica istih mehanizama koje susrecemo u sugestiji, da je dakle samo jedan vid sugestije. U sugestiji, pa i u hipnozi, riječ moze pokrenuti psiholoske a preko njih i fizioloske, organske procese. Kasnije ce u psihoanalizi biti isticano da su ovdje vazni jos i uloga ega i mehanizmi regresije (padanje na nivo ponasanja karakteristican za mladi, uglavnom djecji uzrast). Za hipnozu nisu, takodjer, nevazni ni socijalni uvjeti, tj. je li osoba vise zavisna i vezana za neku grupu ili nije. Mehanizmi funkcioniranja licnosti i ego jedinke u primitivnim zajednicama manje su osamostaljeni nego u razvijenijim drustvima i takve osobe lakse prihvacaju sugestije i lakse se hipnotiziraju.
                       

SNAGA NESVJESNOG

U spomenutim objasnjenjima naglasava se da se hipnoza odvija pod utjecajem nekih unutrasnjih mehanizama, i da se uspavljivanje dogadja najprije kao posljedica volje i spremnosti osobe da u takvo specificno stanje dospije.  Hipnotizer mu u tome samo pomaze. Osoba moze nauciti da se uz jednostavnu stimulaciju s kasete i sama prenosi u stanje transa i da iz njega izlazi bez pomoci hipnotizera.
 

Za uspavljivanje su pogodnije zrelije osobe, dok se nezrele i dusevno tesko oboljele osobe tesko uvode u stanje transa. Isto tako predskolska djeca i starci nepodobniji su za hipnozu od zrelih odraslih ljudi.
 

Posthipnoticka sugestija oslanja se na nesvjesne procese. Na osnovu sugestije koju je hipnotizer dao osobi, dok je ona bila u hipnotickom snu, kasnije u budnom stanju (poslije vise sati ili slijedeceg dana) ona cini neku radnju mada ne moze objasniti razloge svog postupka. Nalog hipnotizera se "zaboravlja" i sada iz nesvjesnog dijela licnosti dolazi nalog, osoba automatski cini ono sto mora ciniti (na primjer pocinje pjevati neku melodiju na mjestu i u vrijeme koji nisu pogodni za pjevanje). Ovim se pokazuje snaga i djelotvornost hipnoze i istovremeno potvrdjuje da se mnogi procesi nesvjesno odvijaju u dusevnom zivotu osobe, koji tek onda kad su izrazeni postaju jasni i vidljivi ne samo okolini nego i samoj toj osobi. Ovaj mehanizam je posebno vazan za razlicite oblike lijecenja koji se odvijaju uz pomoc hipnoze.