Gusta se magla nadvila nad gradom, udomila u svakoj ulici, na svakom prozoru. Kroz njenu koprenu, život se samo naslućivao  kroz buku i korake prolaznika. U večernjim satima , omotana toplom dekom drijemala sam na kauču u dnevnom boravku.Iz tog stanja opuštenosti i lagane letargije trgne me zvuk telefona.

-Halo, Rudi, jesi li to ti?- pitao me neki stariji muški glas poprilično glasno.

-Nebih rekla. Dosad su me uvijek prekrštavali u neko drugo ime, ali spol mi nisu mijenjali. Trebam li se zabrinuti?- upitala sam

- A to si ti Štefanija? -dalje će on .

- Ne , nisam.Tako daleko od mog imene još nitko nije dospio.-odgovorim.

-Onda oprostite, ja sam se malo zabunio. -reče on

-Ništa, ništa. Svakom se to ponekad događa.-kažem tješeći ga i u nadi da će poklopiti slušalicu.

No on nastavlja s pitanjima...

- Šta kažeš na ovu maglu koja se danima ne miče?

- A ništa. Koristim vrijeme odmarajući se.- kažem ljubazno i čekam daljni tok razgovora...

- Ja sam otišao u planine. Čaroban pogleda na dolinu sa maglom. - nastavlja on dalje.

Šutim i čekam da završi razgovor. Ali neda se on.

Prošeće on mene po cijeloj Švicarskoj, na sve vidikovce, spušta me žičarama. Uskačem u vlakove, pješaćim nepoznatim stazama kroz šume i pašnjake.Kako smo sa geografije došli na ekonomiju ne sjećam se više.Održao mi predavanje o ekonomskoj krizi Evrope, počevši od drugog svjetskog rata pa do dana današnjeg.Pokušavam ga pratiti, klimam glavom, ne stignem ni odgovarati, ne usudim se pitati.

Već mi se polako sklapale oči, ali svaki bi me puta oživnuo nekom novom temom. Osjećam se kao kod partije šaha u kojem sam piun, a on konj koji preskaće s polja na polje. Pokušavam povući onaj sudbonosni pokret, dati barem šah, ali nemam šanse.

Kao da čita moje misli, preduhitri me novim poljem puštajući da razmišljam.Gdje je baš našao mene, pitam se. Mora da je jako usamljen , a ja sam mu pogodna za predavanja.

Skrene on tako i na povijest, od Poncija Pilata do terorista i katastrofe 11.rujna u New Yorku. Kako je došao do spaljivanja posljednje vještice u St. Gallenu, tko bi to pamtio. Tako je živo opisao taj događaj, da sam pomislila kako je uskrsnuo od mrtvih i sada luta po svijetu i kažnjava ljude svojim pričama.

Najednom mi postane vruće, kao da osjećam vatru sa lomače.Dignem se i počnem hodati po stanu kako bih potisnula neugodu od te priče, a parket u mojoj sobi koji škripi pod mojim koracima , učinio mi se kao pucketanje vatre. Sva se naježim . prekinem ga u pola rečenice, rekavši mu da je već kasno i da želim na spavanje.

E tek sam ga tada podigla na noge. Uslijedilo je predavanje o zdravom načinu života do cijena proizvoda na tržištu.Povlačio me tako po svim dućanima bio hrane da bi završio na prodaji magle i prijevari kupaca.

I konačno, nakon dva puna sata, oprosti se on od mene i zaželi mi laku noć. Možda je njemu i bila takva, ja sam još dugo lunjala prošlošću, razmišljala o njemu, o satima samoće....Noć sam provela koprcajući se u krevetu, sanjajući teroriste i vještice..sve u čuture..

A slijedećeg dana, predvečer....

Zvrrrrkk, zvrrrrrk...javlja se telefon...

-Halo, Hans , jesi li to ti?

I priča se nastavlja.....