Taman sam oprala svoje bitch-odijelo, i sjela da se odmorim, odsviram sebi nešto za dušu, kad, pozvoni mi netko na vrata..Bilo je poprilično kasno, ali, pošto ja rado primam sve u svoj dom, krenula sam otvoriti..Pomislila sam, vjerovatno je netko u nevolji, kad ovako kasno dolazi..

Otvorim ja, a ono, moja draga, stara prijateljica, sa kojom se dugo nisam vidjela..Odselila je iz našeg mjesta kad se udala, i od onda smo se čuli samo mailom, mada ja mail smatram zadnjom opcijom za komuniciranje. Ja volim klasiku: papir i olovka..Imam jedno posebno naliv-pero, koje se još puni tintom, bez patrone..Tim naliv-perom pišem mojim najdražim prijateljima pisma i čestitke..

No, da skratim, otvorim vrata svojoj dragoj prijateljici, zagrlimo se, i počne ona priču:

"Htjela sam otići na ispovijed, jer ovo što u sebi nosim, želim maknuti..Osjećam razočaranje, prezir, malu dozu gađenja.. Ali shvatih da poslije fra Joze opet i nakon ispovijedi ostajem ista..Jadničak..Toliki red pred njim, ljudi svoje forme obave, a onda opet nastave isto, jer i ostaju isti..  Kod tebe, draga moja Super B. nije tako..Ti sve primljeno, bilo da se radi o prljavom vešu ili smeću, opereš ili recikliraš, i stvari stvarno postanu nove, čiste i drugačije.."

"Slušam, nastavi." rekla sam prijateljici, dok sam nam kuhala kavu i zapalila cigaretu..

"Pa evo, što je u meni izazvalo tu navalu gorčine,"-(nastavila je, kad je zapalila i ona cigaretu)

"Ti znaš, koliko mi obitelj i posao oduzima vremena, mogu reći, krade mi nešto što duboko u sebi pokušavam održati..Jedan stalni pozitivan priliv energije, koji se istroši negdje usput, u dnevnim obavezama, i firmi u kojoj pola dana provedem..Moj suprug isto kao i ja, juri, žuri, nekad čak ne stignemo biti ni prijatelji, jer slabo stignemo i pričati..No, tu smo, blagujemo jedno drugo, kad su vikendi..

Super B. ti bi rekla da 90 posto žena vodi takav život, ali, ja se ne mirim sa time.. I tako, na internetu upoznam jednog čovjeka, ulogiram se na njegov portal, i počnemo se dopisivati..Usput tamo steknem nekoliko dragih virtualnih prijateljica, i kao da je sve krenulo divnim tokom u mom jurećem životu..

Bio je poseban, i uvijek, kad bi dobila njegov mail, osjetila bih se poletno, lijepo..Recimo, da mi je davao snagu da sve izdržim.. Nikad ga nisam vidjela niti čula, uzdala sam se u svoj nutarnji osjećaj..

Vjerovala sam mu..Otvorila srce i dušu.."

"Pretpostavljam šta se desilo"-rekla sam, i usput pogledala da li mi je odijelo Super Bitch suho..

I prijateljica nastavi razgovor:" pun mi ke kufer bio ženskih prijateljica, one ništa ne znaju, nego klafrati o beznačajnim stvarima i ogovarati kog stignu. Konačno sam upoznala i jednog muškog prijatelja, i svijet mi je postao ljepši i drugačiji.."

"Ajme,"-rekla je super B. "gdje ti živiš, draga? Muškarci znaju biti veće babe od žena.."

No, pustila sam je da nastavi razgovor:

"I tako, mailali smo se, ja sam stvarala novo vrijeme za sebe, vrijeme, koje me je ispunjavalo i koje mi je pomagalo da budem svima oko sebe još pozitivnija  i bolja..

Ja i moj virtualni prijatelj smo imali svoje šifre, nadimke, koje smo samo mi znali..

Dok te šifre nije javno otkrila jedna naša zajednička virtualna prijateljica..Pa druga, pa treća, možda ih ima još?

Zar je moguće da je on igrao takvu igru? Sakupljao stranice otvorenih srdaca, a onda samo pritiskao gumb-PROSLIJEDI..

Pa se netko guštao nad tuđom iskrenošću..

Zar je moguće da se tako što može događati?

Pobjegnem od fizičkih kontakata i prijatelja, da ne doživim ogovaranje, a doživim ga duplo jače, virtualno, od..ajmo reći bića kojem sam vjerovala?"

"Moja draga,"-rekla sam joj, dok sam pijuckala kavu, "čemu ti služe godine, trebala bi već shvatiti neke stvari.. što misliš, zašto sam ja postala super Bitch? Moj zen učitelj je imao savršen metod da me nauči mudrosti.. Što god bi napravila, rekao bi mi:" Ti si toliko glupa, da gluplja ne možeš biti..Ne valja što radiš.. Čemu ti služi toliko godna u tebi koje još nisu došle do guzice?

Prvo sam se pravdala, i pravdala, ali nije pomagalo..Pa se branila, a on je i dalje govorio isto.. Pa sam bila ljuta na njega, tko je on da mi pametuje, a mlađi je od mene. Pa mi je došlo u trenu da ga ostavim..Ali..slijedila sam ga, uporno i uporno.. Dok nisam došla do toga, da ne treba govoriti..Treba konačno zašutjeti, okrenuti se toj vlastitoj gluposti, i reciklirati je u mudrost.. Zato ja ovdje, osim ogromne perilice, za pranje najprljavijeg veša, i imam stroj za recikliranje smeća..Od svega se može izvući korisni sastojak.."

"Pa i od ove gorčine i gađenja u meni?"-pitala me je prijateljica.

"Naravno", odgovorila sam.Došla si na dobro mjesto.Kada sve to smeće i prljavi veš recikliraš i opereš, ostaje onaj dragocjeni grumenčić zlata, koji se zove, vjerovala ili ne- dobrota.. Koliko god odmahivala glavom, svako biće je na dnu srca posjeduje..

A ja više ne pričam..Ja perem i recikliram. Sve ovo što ti je učinjeno, shvati kao vid učenja. Da naučiš opraštati, i ne odustajati od vjere u ono najbolje u ljudima..

Nekad to postaje nemoguća misija, ali vjeruj mi, vrijedi se upuštati u to..

Nego, dobih dvije ulaznice za festival vila, oje mi je moja draga prijateljica Wendy poklonila..Bila sam više puta tamo, i osjećala se savršeno..Ako želiš, možemo otići zajedno, ionako su Božićni blagdani tu, pa moj Bitch-e-raj, može malo biti zatvoren..

Ako netko ima što za odložiti, neka ostavi pred vratima.