Svjetski dan je osoba s Down sindromom. Jee. Svi vrište: ne zaboravite nositi šarene čarape! Ne zaboravite djecu downiće koji čine ovaj svijet ljepši. Oni su anđeli. Oni su divni predivni. Jesu, da. A jesi li ti?

Jedan dan u godini nosiš šarene čarape ili bar podijeliš taj vapaj na svom Facebooku i smirio si svoju savjest, zar ne? Pa što nam je ljudi?

Jeste li svjesni da ovaj svijet uključujući i hrvatski narod vrši genocid nad tom djecom? Jeste li? Jeste li slijedom toga svjesni koje je odvratno licemjerje, šutjeti i podržavati taj genocid, koje je odvratno licemjerje promovirati testove za ukazivanje downa kako bi se roditelji na vrijeme ‘toga’ riješili pa onda nositi šarene čarape i vikati da su oni anđeli.

Mi smo ubojice anđela! Mi smo ubojice djece!

Od 2008. godine, u Islandu svako je nerođeno dijete kojem je prenatalno dijagnosticiran Downov sindrom – pobačeno. Dakle, zahvaljujući tehnologiji i zakonu o abortusu, u zadnjih devet godina u Islandu nije rođeno ni jedno dijete s Down sindromom.

Ovaj podatak bi mogao poslužiti kao primjer za samo definiranje genocida. U Danskoj prošle godine, 98 posto trudnica koje su otkrili da nose dijete s Down sindromom odlučilo se na pobačaj. U Njemačkoj pobaci devet od deset žena čijoj se nerođenoj djeci dijagnosticira trisomija 21. Slične statistike se mogu pratiti i u Nizozemskoj i njoj susjednim zemljama, pa možemo pretpostaviti da ćemo se uskoro naći u društvu koje je ‘slobodno’ od osoba s Down sindromom. Evo nam čiste eugenike na djelu.

Njihovi životi su teret za državnu blagajnu – tako bar opravdavaju tu smrt. I zato liječnici budućim roditeljima govore samo najgore o životu s djetetom koje ima Down te ih potiču na pobačaj.

Mislite da to nije u Hrvatskoj tako?

Ispričat ću vam jednu priču moje prijateljice koja je kod ginekologa doživjela umjesto najdivnijih osjećaja, zastrašujuću bol upravo zbog ginekologice koja se veselila ‘smrti’ njenog djeteta, ako je ono dijete s Down sindromom. Događaj se dogodio u Zagrebu.

I. I. bila je trudna sa svojim drugim djetetom. S prvim je sve bilo savršeno zato je podosta opuštena otišla na pregled svojoj ginekologici. Vidjela je na ultrazvuku nogice koje se miču, a tada je čula ginekologicu koja joj govori:

‘Došli ste na vrijeme. Možemo to riješiti ako je to Down. Baš prošli tjedan pronašli smo jednog patuljka’.

Danas mi prijateljica I. koja nikada do tada nije razmišljala o pobačaju govori da je u toj prostoriji tog trenutka nastao muk a ona je osjetila borbu vraga i Boga za njezino dijete. Govori kako ne možemo zamisliti strah, bol kaos, pomutnju misli i previranja u njenom srcu.

Nadalje, ginekologica ju je liječnički savjetovala da uradi test za Down. Ona i muž su pristali. I tom razdoblju iščekivanja rezultata najgore moguće strahove u životu. Bila je to borba dobra i zla. Na sreću ispostavilo se da dijete nema Down sindrom, po testovima, no strah za život djeteta nije prestao sve dok to dijete nije prohodalo, svjedoči nam danas ova majka, koja je shvatila da nikad nije trebala ni posumnjati u svoje dijete a kamoli testirati Boga.

No, na stranu sada sve duhovne posljedice koje je taj strah u trudnoći osjetila kako majka, kako otac, kako cijela obitelj, tako i njezino nerođeno dijete, zapitajmo se kakav je to liječnik koji majci koja pod srcem nosi dijete govori: Riješit ćemo ga, kako smo riješili i patuljka? Nije li ovo monstruozno? Nije li ovo ubilački duh smrti koji nagriza čitavo naše društvo? A mi šutimo!

Osvijestimo se! Svaka čast predivnim liječnicima kojih na sreću još uvijek ima, ali ovo, to nisu liječnici, to su krvnici u bijelim kutama koji umjesto radosti siju strah i smrt u brojne obitelji!

Ovaj trend u kojem se zahvaljujući abortusu iz društva eliminiraju osobe s invaliditetom je zastrašujuć. Što ćemo ako se razvije test koji detektira autizam?Ako se razvije test koji detektira poremećaj pažnje? Manjak inteligencije? Kožna bolest? Postoje li uopće granice?

Jesmo li uopće svjesni da se isto zvjerstvo događalo u logorima naše povijesti, a da to isto činimo mi danas pod maskom demokracije?

Prolijevamo krv nedužnih, različitih, a istovremeno vrištimo o nekoj kvazi toleranciji na različitost?!

Povijest se ponavlja. Istrebljenje ‘neželjenih’ ljudi iz društva danas se pakira i ‘prodaje’ javnosti pod krinkom “osobnog izbora”. No, posljedice su identične.

Odluke i dalje donose skupine “stručnjaka” iza zatvorenih vrata sa sumnjivom agendom, a genocid se odvija pred našim očima,samo zaštićen zakonima našeg naprednog društva! I to sve dok nosimo šarene čarape.

Sramota!

Autor:Z. K.

www.dnevno.hr