Gdje su nestali kraljevi, vitezovi, obrtnici i seljaci? Svaki od njih bio bi dobar. Sa seljakom bih uživala u mirnoći i sigurnosti poštenog svetog težačkog rada. Ustajala bih s njime u cik rumene zore da zbrinem blago, a zatim bi pili jutarnju kavu i tiho planirali poslove na njivi i u bašči, ispod glasa da ne probudimo brojnu dječicu.

 Uživala bih u spretnim pokretima znojnih mišića snažnog kovača. Radi ljubavi prema svojoj kovačnici zaboravljao bi doći na ručak, a ja bih  nosila obrok u radionu, njemu i njegovim mladim šegrtima, ne gledajući ih preotvoreno da ne primijete moju senzualnost. Svaki predmet izašao iz njegove radione bio bi relikvija.

 Usrećivali bi me darovi odvažnog viteza , ponosila bih se njegovom hrabrošću i strahovala za njegovu dobrobit dok bi oslobađao porobljeno i vraćao ukradeno. Čekala bih ga vjerno i radovala se ponovnom susretu pripremajući mu odmor u toplom domu, vjerujući čvrsto u njegovu odanost.

 Čuvala bih leđa poštenom i mudrom kralju, motreći svaki pogled svakog iz njegove blizine, proničući nepogrešivom intuicijom skrivene  motive i prikrivene planove. Svaka njegova briga bila bi i moja.

 Gdje su oni?

 Da je Eva uzela jabuku, ta tko se zdrave pameti tome čudi? Njena radoznala, prevrtljiva, iracionalna, senzualna, povodljiva priroda nije joj dopustila da učini drugačije. Da je Adam od Eve probao jabuku, ta to je bar razumljivo. Svaki muškarac koji je bar jednom bio zaljubljen zna kako je teško odoliti ženskim čarima.

 Ali zašto, pobogu, zašto se potom sakrio poput preplašenog zeca? Zašto nije stupio pred lice svog Oca kad ga je Ovaj pozvao, onako nag kakvim ga je stvorio i rekao „Izvoli Oče!“ i umjesto kukavičkog „Žena koju si stavio uza me- ona mi je dala pa sam jeo“ (znači sam Gospodin je kriv što mu je uopće zamislio to stvorenje kao životnu družbenicu i vječnu pratnju )zašto nije  izgovorio hrabro „Gospodine malo smo se zanijeli, nije moguće da nam zamjeraš, pa ne možeš drvo najslađeg ploda staviti u središte našeg obitavališta i zatim mu zabraniti pristup. To je suludo. Ali ako inzistiraš na zabrani, pokušat ćemo se ubuduće suzdržati, iako ne mogu ništa obećati.“ A zatim luckastoj ženi nasamo održao lekciju o suzdržavanju, onako, ne baš previše ozbiljnu lekciju. Da li bi to sačuvalo prvobitnog muškarca i prvobitnu ženu? Da li bi se danas mogle osloniti na mušku snagu,hrabrost, odgovornost i rasuđivanje i biti luckaste, iracionalne, senzibilne i ćudljive bez da se zato osjećamo krive?