Trideset i osama mi je na pragu.....odavno sam od grada i nasilja gradskih ulica sklonio se u tihi smiraj okruženja sela i prirode.moje seosko imanje,okruženje tihih i priprostih ljudi što zrače jednostavnošću,mudrošću svojih starih.....tek s ponekim tračem da razbije monotoniju dana.poveznica grada i mene ostao je posao.odem-odradim-i vratim se doma.u selo moje malo,u zagrljaj prirode i tih dragih ljudi.

u početku bijaše tako.kao i moje uvjerenje da sklonio sam se od nasilja što nisam ga mogao promjeniti ni iskorijeniti.znam,u svakom žitu ima kukolja.selo možda nije drugaćije od grada,reči če neki.....što može se desiti u gradu,može i na selu....ipak,dugo,jako dugo živio sam u uvjerenju da nasilja i surovosti kakove ima u gradu da na selu nema...Sve do prošle noći.

Sinoć,oko 19 45 h,kolega što izabrao je isti način života kao i ja,a živi u susjednom selu,svega 2 km dalje,nedugo što me je dovezao s posla i ostavio pred kućom.....zove me na mobitel,plače....."frodo,dodji molim te....dodji...ubili su mog Optia.....molim te dodji...."                                                                                            

sjedam u auto....odlazim kod prijatelja....u dvorištu jeziv prizor.

Opti,pas jazavčar star nepune 3 godine leži mrtav,rasuta crijeva,posvuda oko njega krv,po zidu ljetne kuhinje dvije fleke krvi,pored Optia krvavi šiljasti štap......

Zovem policiju.....pišu zapisnik...."pas ubijen na izuzetno okrutan način...Sutra če netko doći i ispitati okolno susjedstvo....  "

Svanulo je jutro nakon ne usnule noći.svijetlo dana osvjetljava stravičnost mjesta.Opti koji je tijekom dana bio na lancu i žici od 20-ak metara,na način da mu je cijelo dvorište bilo na dosegu i raspolaganju,umoren je na način da ga je netko na tom istom lancu dva puta tresnuo o zid ljetnje kuhinje,a potom mu štapom probio utrobu.

Dragi magicusi,dragi ljudi,.....u kavom mi to svijetu živimo??? što se to uvuklo u ljudske umove??? gdje je nestao čovjek????kakav čovjek to mora biti da na takav okrutan način naudi psu?

U posljednjih 24 sata kroz misli su mi prohujale sve slike stravičnosti i zla života,ratovi,pokolji,ubojice,filmovi što ih gledamo na svim tv kanalima....

kavi to ljudi zombiji i monstrumi hodaju ovim svijetom,ovom planetom??kakvi zakoni za koga vrijede,tko se za čime povodi i tko si dopušta pravo da čini što mu se prohtije.......

Što trebamo činiti Mi koji smo sretni što sunce jutrom izlazi,mi što promatramo kako biljke iz dana u dan tiho i mirno rastu u našim pvrtnjacima i vočnjacima,mi što sretni smo kada nas naši ljubimci sretni i veseli dočekuju kada dolazimo kući,što sretni smo kada druge usrečimo i obradujemo,Mi što sa sjajem u očima promatramo svaki novi dan i divimo se toj mističnoj pojavnosti -zvanoj Život!!

čekati pravdu?? čekati ruku zakona?? U svijetu gdje iz dana u dan prevladavaju i nadvladavaju ljudi zombiji!! Smireno i skrštenih ruku prepustiti planet monstrumima????? Molitvom moliti za njihovo prosvjetljenje??

Ne!! Ja više NE!!