Sasvim slučajno,moja duša se vinula u sferu,tajnovito slikovitu,sferu,gdje je čula razgovor dva dobra prijatelja,koja su, napustivši tijela,trebala odlučiti,gdje će dalje putovati...recimo,našli su se,na dragoj "čašici razgovora," i raspravljali o tome, što su prošli,i da li je sve to imalo smisao...
GIORDANO: Dragi moj brate Galileo,reci ti meni,kako je sve to prošlo kod tebe..Ti si cijeli život vjerovao,imao si STAV,ali,tvoj strah od smrti bio je jači od izražavanja tvoga stava..Dobro, na kraju, kad si znao da je gotovo,onda si progovorio, u inat inkviziciji..Da li je to zaista pravi način pokazivanja i iskazivanja svoje vjere u ono duboko iznutra, za što si bio siguran da je istina? Znao si za sve te kvazi filozofije,za sve ljudske ispraznosti,naklapanja o pravom bitku---i smislenosti toga bitka...A ISTINA je TO..da je Onaj koji nas je stvorio, puno širi od našeg uskog kuta gledanja...
GAlLILEO: A ti meni,dragi Giordano, dokaži da je tvoj način izražavanja stava pravilan..Po cijenu vlastitog života,izrazio si javno ono u što si vjerovao..Da duša nije samo povlastica nas ljudi, nego SVIH bića koja postoje, uključujući i nezamislive oblike širom univerzuma...
GIORDANO: Da, uvijek me izluđivala ta ograničenost ljudi,i njihovo skučeno vjerovanje u ono što su drugi vjerovali..Nametanje već nametnutih okova..Zamisli, ljudi su počeli vjerovati da nitko osim njih u svemiru nema dušu,jer..o..megalomanije...samo ČOVJEK kao jedino živo biće, smije postojati..Pa su ljudi od postali živuće amebe,bića bez svoje plemenite vatre u sebi, bez želje da slušaju svoj glas iznutra...Zapravo..ljudi su postali bića bez života, dok im se život smijao u lice, kroz prizmu svih oblika u svemiru...
GALILEO: I? Tko je imao koristi od tvoje lomače?
GIORDANO: Lomača po lomača...plamen duše koji gori sa plamenom tijela..Na kraju se tražio oprost za te silne zablude...Shvati,prijatelju, u svemu, baš u svemu,bitan je STAV...Makar ti svi okrenuli leđa...vjeruj u svoj glas iznutra..ako je okrenut najvišim ciljevima...a za mene je najviši cilj postignut...obasjati sljepilo ljudske samodopadnosti i otvoriti širom vrata novom vremenu, kada će postojati samo jedna jedina istina...
GALILEO: Koja istina?
GIORDANO: Zar je još nisi spoznao? Ne zatvaraj oči svoje duše pred spoznajom slobode, koja se bori sa onima koji je hoće okovati...Grijeh, koji je stvoren da skrene pažnju sa TVOGA djelovanja...Zabrane svega što duboko u sebi osjećaš kao istinsko dobro..Ti si šutio..i ipak na kraju progovorio..A što sa onima koji to nikad nisu napravili,i otišli u bezdan želatinoznog ništavila,postajući sami bića bez boje, okusa i mirisa..I takva bića, koja bi mogla postati ljudi,ostaju bezživotne tvari, koje sakupljaju ostatke emocija koje su odbačene,jer u sferi istinskog postojanja,sve je pretvoreno u jednu jedinu iskru ..iskru bezvremene ljubavi..
GALILEO:
Sve znam...I želim se vratiti,baš iz toga razloga, ponovo među ljude..Da ih podsjetim,da ne šute, ma koliko ih ponekad strah vezao..Da se ne plaše ni paklenog ognja, ni sladunjave dosadne svirke jednih te istih tonova na rajskim vratima..sve je nametnuta slika uma...Ono u što duboko vjerujemo, baš to trebamo i dati...Bez tjeskobe da će nastati kaos...Ali..iz kaosa je nastao sklad...Neka bude, kako treba biti..Ponavljam i uvijek ću ponoviti...Ipak se kreće...svijest jednoga ka savršenoj svijesti svih...
GIORDANO:
Neka postoje samo lomače duša..Oganj spoznaje, koji će sagorjeti sve zablude..Neka bude...