Id, kao životna sila, pokretačka, nastoji da dosegne zadovoljstva sto prije, sto efikasnije i sto češće. Id je dio svijesti koji ne poznaje vremenske odrednice, tj nije čuo za modu, moralne prepreke i zakon, i ne brine za posljedice.

Alterego se bori sa Idom, on mu je pandan u suprotnosti, stavlja moralne zabrane na zadovoljstva tog tipa, brza, efikasna i cesta, sumnjiči, preispituje i tumači na svoj način sve sto Id zamisli. Vodi se principima vjere, morala, poštenja i religijskim vrlinama, koje se stječu rano u djetinjstvu i mladosti. Vodi računa o vremenu i prostoru i prilagođava se trenutnim vrijednostima.

Ego je dio osobnosti koja djeluje po principu realne stvarnosti i nastoji osigurati zadovoljstvo kroz izbjegavanje duševne boli. Definira ga svjesno rasuđivanje, i dio je organizirane strukture koja uključuje obrambene, kognitivne, i izvrsne funkcije. Ego odvaja stvarno od nestvarnog, i pomaže nam u organizaciji sebe u svijetu oko nas.

Dakle, može se reći da je ego modificirani (napredni) id, a oblikovanje je oslovljeno kompleksnošću svijeta oko nas, tj ego predstavlja ono sto možemo nazvati zdrav razum i rasuđivanje, dok je id utjelovljenje strasti, a alterego moralna potpora rasuđivanju.

Ideja: Sigmund Frojd

Obrada:pajaco

Odabrao: Đelo Hadžiselimović

Polemika: nepotrebna